fbpx
spot_img

MARTovske pozorišne premijere i gostovanja u Beogradu

Tokom meseca marta publika u Beogradu će imati prilike da pogleda devet premijernih predstava (Jugoslovensko dramsko pozorište, Atelje 212, Zvezdara teatar, Beogradsko dramsko pozorište i UK Vuk Stefanović KaradžićPuls teatar iz Lazarevca i Teatra na brdu.

Beogradske premijere: 
02Mart: ČAROBNI BREG – I COME HERE TODAY, UK Vuk Stefanović Karadžić, scena Aleksandar Popović
03Mart: M.I.R.A. Bitef Teatar
07Mart: IDEM PUTEM PA ZAGRLIM DRVO, Teatar na brdu
08. Mart: O(P)STANAK, UK Vuk Stefanović Karadžić, scena Kult
07. Mart: HOMO FABER, Atelje 212, scena Mira Trailović
14. Mart: NATAN MUDRI, Jugoslovensko dramsko pozorište, scena studio 
17. Mart: OVAJ ĆE BITI DRUGAČIJE, Atelje 212, scena Petar Kralj
21. Mart: FELIKS, Zvezdara Teatar, scena Bata Stojković
30. Mart: JA SAM PTICA, JA SAM SVE, UK Vuk Stefanović Karadžić, scena Kult
 
Predstava meseca (u najavi):
NATAN MUDRI, Jugoslovensko dramsko pozorište, scena studio u 20.30h
Gothold Efraim Lesing

Režija: Jovana Tomić
Igraju: Srđan Timarov, Bojan Dimitrijević, Dubravka Kovjanić, Milica Gojković, Miodrag Dragičević i Joakim Tasić

Dramaturgija: Dimitrije Kokanov, koreografija: Maja Kalafatić, kostimografija: Darinka Mihajlović, scenogafija: Jasmina Holbus, kompozitor: Miša Cvijović

Drama Gotholda Efraima Lesinga objavljena je 1779. godine a na scenu je prvi put postavljena u aprilu 1783. u Berlinu. Delo Natan Murdri dramski je ubedljivo a usredsređeno je na temeljna pitanja savremenog sveta, trpeljivost i netrpeljivost, verske i rasne tolerancije, mogućnost zajedničkog života, solidarnost i milosrđe. Gothold Efraim Lesing je nemački pisac, kritičar, filozof, teoretičar umentnosti… Jedan je od najzačajnijih predstavnika evropskog prosvetiteljstva i autor prve nemačke građanske drame.

Više o premijernim predstavama:
ČAROBNI BREG – I COME HERE TODAY (savremena plesna predstava), UK Vuk Stefanović Karadžić, scena Aleksandar Popović u 20h

Koreograf: Aleksandar Saša Ilić
Reditelj: Aleksandar Nikolić

Podela: Branko Mitrović, Nikola Pavlović, Mojca Majcen, Jovana Grujić – Maner, Anđelija Jovanović, Tijana Koprivica, Vladimir Čubrilo, Wanzhe Zhang, Teodora Sujić i Snežana Arnautović Stjepanović  

Scenografija: Meta Drčar, Kostimografija: Igor Jagić, Muzika: Stefan Petrović

Ekipa vrsnih izvođača je elegantnom, sofisticiranom i nadasve zahtevom igrom, okarakterisala  likove ovog Manovog dela, postavljajući pitanja bez odgovora- intimna, humanistička, filozofska, socijalna… ali uz neprestano prisustvo zagonetke SMRTI: ima li smrti ili ona samu sebe potire prestankom života?
Protagonosti su virtuozno i sa pravom strašću ostvarili životne stavove, sazrevanje, žudnje, strahove, želje i snove svih odabranih ličnosti plesne reminiscencije Manovog romana. Svako je na svoj osoben način, po ličnom shvatanju zadate teme, izvajao svoj lik- snažan, jedinstven, kompletan i dovršen kao zaobljenu minijaturu samu za sebe, koja doprinosi jedinstvu velike freske o životu i smrti na Čarobnom bregu.

M.I.R.A. Bitef Teatar u 20h
autorski projekat Andraša Urbana

Reditelj: Andraš Urban
Igraju: Mirjana Karanović, Suzana Lukić, Anđela Jovanović, Isidora Simijonović i Gorica Regodić
Muzičari: Danilo Tirnanić i Ivan Mirković

Dramaturškinja: Vedrana Božinović, Kompozicija muzike: Irena Popović Dragović, Kostim: Marina Sremac, Scenski pokret: Aniko Kiš

… U toku procesa na predstavi često se postavlja pitanje sa strane zašto M.I.R.A. sa tačkama, šta znači Mira, nikad nisu čuli za taj akronim, ko su Mire… Odgovorim da to znači Međunarodna Implementacija Radikalne Anarhije. Iz šale. Ako vam to nije dovoljno, evo šta je Mira Trailović rekla o tome kada su je novinari jednom pitali hoće li da se predstavi: M – kao marljiva, I – kao iracionalna, R – kao radosna, A – kao ako, baš me briga. Mira.
U osmoj minuta živog prenosa Miloševićevog mitinga Bratstva i jednstva na Ušću, gde su nas sve spajali Sava i Dunav – Sava nas međusobno, Dunav nas sa svetom, pojavljuje se Mira Trailović na otprilike dve sekunde, pa nestaje u švenku… Lepo se obukla, već je penzionisana, smrtno bolesna, još radi na stvaranju Bitef teatra, i otišla na skup, koji možemo okarakterisati i kao kraj jedne ere, jednog pozorišta, to jest jedne kulture. Gotovo je, ne treba nam više kreativni kritički intelektualac, nama treba nemisleći čovek. Nama treba podanik.
Neko me pita, da li bi Miri Trailović bilo oprošteno da je preživela. Poigrajmo se s tim kako bi bilo artikulisan i socijalizovan novoosvojeni teatar da je mogla ispuniti, recimo, prvu etapu od par godina. Kažem pa nije joj oprošteno ni samo to što je bila. Izuzetna. Svi se slažu da šta god budemo mislili, saznali o njoj, jedno sigurno nikad nije bila: nacionalista. Čujem kako je to Ušće još uvek bilo nešto drugo, da je to još bio drugi Milošević, da se nije znalo, da se tu radilo o slobodnom društvu, o slobodnoj Srbiji. Zanimljivo je da sam tada imao 18 godina. Pitam se – a kako smo mi, klinci, znali da je to zlo. I ništa drugo…
Andraš Urban

IDEM PUTEM PA ZAGRLIM DRVO, Teatar na brdu u 20h
Miodrag Mijo Karadžić

Režija: Jana Maričić
Igra: Andrija Milošević

 Scenografija: Jovana Grahovac Sujić, kostimografija: Snežana Veljković

Andrija Milošević igra sina u urnebesno komičnoj priči, kom mama traži pravu ženu. Kandidatkinje se smenjuju, a on i mama doživljavaju neverovatna iskustva. Medjutim, kada na vrata zakuca ona prava naš junak će upoznati sudbinu u svoj njenoj raskoši

Pozorište TEATAR NA BRDU je zvanično otvoreno i počelo sa radom 22. novembra 2018. godine, izvodjenjem predstave Šećer je sitan osim kad je kocka.

O(P)STANAK, UK Vuk Stefanović Karadžić i Puls teatar iz Lazarevca, scena Kult u 20.30h

Mina Ćirić i Jasmina Večanski
Režija: Jasmina Večanski
Igraju: Jasmina Večanski, Mihailo Laptošević i Mihaela Stamenković

Scenografija: Nevena Šurlan. Kostim: Sonja Kotorčević, Muzika u predstavi: Ivan Aleksijević i Branislav Gluvakov, Dizajn zvuka: Tomislav Vagner

 
Tekst Mine Ćirić “O(p)stanak” nastao je na osnovu intervjua koje sam vodila sa ženama žrtvama nasilja u partnerskim odnosima. U osnovi, tekst se bavi sudbinom jedne žene, ali ne kao prikazivanje samo njenog iskustva, već kao celokupnog utiska i činjenica iznetih u intervjuima sa ženama žrtvama nasilja. U tekstu, kao i u predstavi, prikazuje se intiman, ali i društveni plan marginalizovane grupe, žena žrtava nasilja. Počevši od najbližih ljudi sa kojima žrtva komunicira do sistema koji treba da prepozna i zaštiti žrtvu. Predstava prikazuje autentične situacije žena od trenutka kada su ušle u partnerski odnos do trenutka kada su nasilnike napustile. Predstava po svojoj formi pripada dokumentarnom pozorištu gde je tok radnje i ono što glumci govore, rekonstrukcija stvarnih događaja. Pored toga, publika tokom predstave sluša audio zapise, zabeležene tokom razgovora sa žrtvom. Publika tada postaje ne samo posmatrač već i učesnik samog događaja. U radu na predstavi nismo se bavili osudom, već motivima zašto neko ostaje u takvoj vezi. Ne kao opravdanje za činjenje ili ne činjenje, već samo kao činjenicom. To su najčešće i pitanja, upućena žrtvama, zašto se ostaje u takvoj vezi i zašto je tako teško otići iz nje. Njihova potresna svedočenja vezuje krug već naučenog obrasca ponašanja preuzetog iz primarne porodice koji se prenosi kao model na novoosnovanu porodicu. To se odnosi najčešće i na žrtvu i na nasilnika. U predstavi taj začarani krug nasilja prekida jedna osoba i to dete. Dete vidi ono što drugi ne smeju da vide.Jasmina Večanski
Tekst Mine Ćirić i Jasmine Večanski je dobio drugu nagradu na konkursu Hartefakt fondacije na 7. regionalnom konkursu za savremenu angažovanu dramu. Rad je nastao kao doktorski umetnički projekat Jasmine Večanski na Fakultetu dramskih umetnosti, marta 2019. godine.
HOMO FABER, Atelje 212, scena Mira Trailović u 20h
Maks Friš

Režija: Ana Tomović
Igraju: Svetozar Cvetković, Stefan Bundalo, Jelena Petrović, Jovana Stojiljković, Radmila Tomović i Mladen Lukić

Dramaturgija: Tamara Baračkov, Scenografija: Ljubica Milanović, Kostimografija: Selena Orb, Kompozicija muzike: Nevena Glušica

Valter Faber protogonista ovog romana prolazi kroz niz incidentnih i nesvakidašnjih situacija u svom fizičkom i duhovnom kretanju kroz život. On je švajcarski inženjer sa burnom prošlošću koja otpočinje velikom ljubavlju sa jevrejkom Hanom u osvit Drugog Svetskog rata, a koji na putovanjima kroz Severnu i Južnu Ameriku prolazi kroz uznemirujuću introspekciju pri sagledavanju svog života, svojih pogleda na svet, ideoloških previranja i emotivnih nestabilnosti.
Homo Faber je priča o Valteru Fabru i njegovim putovanjima na kojima sam junak problematizuje sopstveni identitet, individualnost, odgovornost spram svojih odluka, sopstveni moral i političku poziciju u društvu. Faber se suočava sa egzistencijalističkim krizama, problemom vere i životnim usudom koji je izvan njegove kontrole – njegova ljubav prema jednoj ženi nakon razlaza biva zamenjena njegovom krivicom i tragičkom greškom u ljubavi prema drugoj, značajno mlađoj ženi.  Valter Faber je junak koji se kroz niz životnih okolnosti suočava sa sobom samim i biva poražen sobom na samome kraju.

Roman Homo Faber je prvi put objavljen 1957. godine, a po istom romanu je snimljen i čuveni film Vojadžer u režiji Folkera Šlendorfa (1991).

OVAJ ĆE BITI DRUGAČIJE, Atelje 212, scena Petar Kralj u 20.30h
Staša Bajac

Režija: Đurđa Tešić
Igraju: Tamara Dragičević, Ana Mandić i Milica Janevski

Dramaturškinja: Jelena Mijović, Kostimografkinja: Maja Mirković, Scenograf: Siniša Ilić, Kompozitor: Vladimir Pejković, Scenski pokret: Maja Kalafatić

Ova drama je praizvedba domaćeg savremenog dramskog teksta na repertoaru Ateljea 212. Ovaj će biti drugačiji je pobednička drama petog Hartefaktovog regionalnog konkursa za najbolji  angažovani celovečernji dramski tekst 2017. godine.

Postdramska bajka Ovaj će biti drugačiji suočava dnevne snove mladih žena sa istinom noćne more. U svetu spektakla, prihvaćenih modela potrošnje i poželjnog ponašanja, maštanje o idealnom muškarcu sudara se sa mačizmom, mizoginijom, vulgarnim seksom i nasiljem. Posledice su gubitak iluzija i nasilje koje mlada žena čini kao odgovor na nasilje koje trpi. Ironični, povremeno cinično duhoviti, pogled na snove koji imaju probleme.

FELIKS, Zvezdara teatar, scena Bata Stojković u 19.30h
Vladimir Kecmanović

Režija: Darko Bajić
Igraju: Milutin Mima Karadžić, Andrijana Oliverić, Marina Pejčić, Marko Gvero, Miladin Gojkić, Milena Damnjanović, Martinela Gojkić, Nikola Cvetković, Robert Gojkić, Filip Hajduković

Dramatizacija i adaptacija: Kosta Peševski i Darko Bajić, Scenografija: Magdalena Vlajić, Kostimografija: Marina Vukasović Medenica

Marko Radojičić 
Marko Radojičić http://bgedtculture.blogspot.rs/
Rođen u Čačku 1982. godine. Inženjer telekomunikacionog saobraćaja. Ljubitelj i pratilac kulturnih dešavanja. Pokrenuo blog o kulturi, Belgrade Edt Culture, u cilju njene popularizacije. Svojim pisanjem želi da promoviše književnost, pozorište, film, izložbe, muziku i igru. Živi i radi u Beogradu. Član UNS-a i međunarodnog udruženja novinara (International Federation of Journalists)