Kroz ukupno 5 objava, prikazat ćemo vam biografije i pjesme s kojima su se predstavili učesnici Trećeg Kruga. Ima ih 25. Prvih 5 smo već predstavili, i njihove biografije i pjesme, možete vidjeti ovdje.
6. Nada ĐORĐEVIĆ
Nada Đorđević rođena 1962.godine, u Lajkovcu gde je i završila srednju školu. Živi u Mionici. Privatni je preduzetnik. Piše pesme ljubavne, misaone, socijalne, duhovne – sve to u poslednjih 5-6 godina. Svoju poeziju objavljivala na fesjbuku, u više zajednickih zbornika i Medjunarodnih zbirki poezije i učestvovala na njihovim promocijama, a to su: Mili Dueli, Svim na Zemlji mir veselje, Tebi pjesmom za Valentinovo, Topla reč, MORE NA DLANU. Dosta pesama je objavljeno u novinama ZAPIS. Učestvovala na Medjunarodnom Pjesnickom Festivalu “ MORE NA DLANU” Pula, Labin, Pazin, Rovinj i mnogim kulturnim manifestacijama.
STAZA ŽIVOTA
Krvavih stopala stazom života
još trnje krčim i gazim.
Još krv mi lije, a ništa mi nije
gde cveće da posadim tražim.
Mlado ću cveće, ako treba,
sa svojom krvlju zaliti.
Samo da procveta do prvog leta
ni zadnju kap neću žaliti!
A moje telo nek bude pero,
toliko da kaže: Živote hvala!
Da otišla sam i spokojna sam
što cvetna livada je ostala.
7. Lela ZJAJO
Rođena u Jajcu, kako kaže u najljepšem gradu na svijetu, sa najboljim ljudima i najljepšom prirodnom ljepotom koju priroda moze da da! Odrasla sa dvije rijeke, Plivom i Vrbasom, sa šumom Vodopada, sa virovima i brdima prekrasne zelene boje, pod najblistavijim nebom koje odgaja samo dobre ljude! Ona kaže: „Ne volim pričati o sebi, jer rastužujem drage mi ljude sa tragedijama koje su me pratile kroz život! Danas, pod tuđim nebom, pronašla sam svoj djelić neba i gajim moja sjećanja… sjećanja koja ne blijede, jer ih stalno oživljavam stihom!“
PJESNIK
Naučen da hodaš bez straha,
ničega da se ne bojiš,
snivaš snove uvelih ruža,
stvaraš što poželiš!
Na listu tragove ostavljaš,
istinu iz sebe izbacuješ,
nadanja skrivaš iza zareza,
moleći Boga da ih razumiju!
No, život nije parče papira,
gdje tragove rana svojih ostavljaš,
gumicom obrišeš pa dalje nastaviš,
u duši svojoj nemire skrivaš!
Jer tvoje je odijelo po tebi krojeno,
tvoje se misli na oblake penju,
svaka je ograda nemoćna nota
da napravi pjesmu od tvojeg života!
Za svaki je obraz šamar težak poraz,
i svaka greška ponovno svrati,
i ocijuka sa dušom tvojom,
da svaku novu grešku skupo naplati!
Nema u životu novih stanica,
da nastave život bez starih stranica,
sjećanja svoja tugom zaliješ,
osmijehom drugima uporno pokazuješ,
da negdje iza neke nove duge,
sreća postoji samo za druge!
8. Ante JEZERČIĆ
Rođen sam 11.6. 1993. u Sisku. Student sam 3. godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Omiljeni pjesnik mi je Pablo Neruda.
MI, KOJI UDIŠEMO SJEĆANJA
Ja, koji koracima presvlačim ulicu,
slušajući zvonik dok kaplje zvukove vremena
shvatit ću, taoci smo odbjeglih dana.
Prošlost je suputnik naš neumoran
koji ne dopušta da zaboravimo sebe.
Ti, koja odmaraš usne osekom riječi,
potapajući prste plimom tuđih rebara
shvatit ćeš, koža ne razumije zaborav.
Ostarjeli dodiri su vječiti putnici
izgubljeni u poznatim prostranstvima.
Ti i ja, koji u trku skladamo daljine,
bježeći od povorke slučajnih susreta
shvatit ćemo, nemamo gdje otići.
U ovom svijetu od uspomena
nekad smo se voljeli.
9. Anđela RADOVANOVIĆ
Anđela Radovanović je rođena 24.06.1992. godine u Nikšiću u Crnoj Gori, gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju “Stojan Cerović” sa diplomom “Luča”. Student je ruskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, odnosno samo je diplomski ispit dijeli od zvanja profesora ruskog jezika i književnosti. Još od osnovne škole učestvuje na takmičenjima – bila je pobjednik državnih takmičenja iz ruskog jezika, osvajač drugog mjesta na prvom Svjetskom festivalu ruskog jezika u Sankt Peterburgu, učesnik Evropskog festivala studenata ruskog jezika gdje je dobila diplomu za poznavanje istorije, dobitnik pohvalnice Univerziteta Lomonosov za najbolji esej, pohvalnica i diploma Ambasade Ruske Federacije u Crnoj Gori. Pored stipendije Opštine Nikšić i Ministarstva prosvjete Crne Gore za najbolje studente, 2014. je dobila stipendiju Atlas fondacije kao jedan od 20 najboljih studenata u Crnoj Gori, a 2015. je njen rad stipendijom nagradila i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Uspješno je zakoračila i u naučne vode i na studentskoj konferenciji u Skoplju nedavno je predstavila svoj prvi naučni rad o poredbenim konstrukcijama u ruskom jeziku i njihovim prevodnim ekvivalentima. Iako je nepopravljivo zaljubljena u Jesenjina, diplomiraće na Puškinovom stvaralaštvu. Namjerava da upiše postdiplomske studije i da nastavi da proučava frazeologiju u poetskom jeziku.
Naučila je da čita i piše sa tri godine i od tad stalno nešto piše. Prvu pjesmu napisala je negdje prije polaska u osnovnu školu. Radove je objavljivala u školskim novinama, lokalnom časopisu, na internet portalima u Crnoj Gori i internet časopisu “Književnost uživo” u Hrvatskoj, a njena pjesma “Ruska ljubav” zastupljena je u zajedničkoj zbirci “Mili Dueli”.
Govori ruski i engleski, služi se ukrajinskim i italijanskim i obećava sebi da će kad-tad nastaviti sa učenjem njemačkog.
POŽAR
Dlan si
na kom roje se zvijezde
mojih nadanja,
nebo si i zemlja
za komade pjesnika
spašene iz požara.
Gorele su riječi u meni,
k’o bezbrojni Gogoljevi tomovi,
al’ rukopisi ne gore,
još ima tragova u meni.
U sveskama, spomenarima…
U požutjelim bukvarima ljubavi
što se ne mogu naći u bibliotekama.
Prećutaću – progutaću krik
koji se penje uz grlo.
Drhtavom rukom obrisaću čelo.
Napisaću ti pjesmu,
skrpiću je od gareža riječi…
Znaš, nijesmo više mali,
s Antićem me sada nećeš preći.
Noćas voda ne gasi vatru
koja kroz vene mi plamti.
I dobro pamtim.
Napisaću ti pjesmu,
od spaljene duše,
ima dobro za sve da mi platiš…
10. Goran ČELAR
Goran Čelar rođen je 1981 godine u Vukovaru, Republika Hrvatska. Po struci elektroničar, živi i radi u Borovu. Oženjen je suprugom Dobrilom i ima dve ćerke: Milicu i Anastasiju. Član je SKD Prosvjete, kao i književnog kluba Miloš Crnjanski iz Bijeljine, te predsednik Srpskog narodnog foruma iz Vukovara.
MUZI
Ko umoran sužanj pod trokrakim bičom,
ponizan i snužden ispred tebe stojim,
ti si čisto zlato dižeš se nad kičom,
ja se vazda klanjam pred kosama tvojim.
Kao vernik slepi pokajan i nizak,
ja razapet molim između dva hrama
i osetim kako pogled mi je blizak
iz dva oka tvoja, dva božanstva sama.
O Boginjo sveta pruži ruke svoje,
milostiva budi prema svome robu,
nek je svaka zora dah milosti tvoje,
tebi ću se klanjat i u mračnom grobu.
Primi moje dare o svetice lepa,
siromah u sebi nizku zlata nosi,
te poljubi oka oba moja slepa,
nek’ se tvoje ime ka nebu uznosi.
Ulepšaj mi večnost sveprisutna muzo,
sve eone daljnje u zagrljaj saspi,
tvoj bi Gogo srećo pred tobom i puz’o,
samo da ti jednom na grudima zaspi…
