Postoje pjevači kojima je dovoljno reći samo ime da se nepogrešivo zna o kome se radi. Mišo je bio jedan od njih, jedan od posljednjih velikana velike jugoslavenske muzičke scene.
Mišu Kovača mediji su pratili od njegovih prvih pjesama. Bio je prava jugoslavenska zvijezda. Bio sam vojnik u Beogradu 1970/71 i znam koliko je Mišo bio tamo popularan. Usudio bih se reći popularniji nego u Zagrebu. Da je otpjevao samo „Ostala si uvijek ista“, po meni najveći zabavnjački hit koji potpisuje autor muzike Đorđe Novović i teksta Željko Sobol, uz aranžman Mate Došena, bilo bi dovoljno postane legenda.
Naravno Mišo kovač je otpjevao puno hitova koji će ostati u analima jugoslavenske i hrvatske glazbe.
Povijest je zapisala privatne uspone i padove, veliku ljubav Miše i Anite, njihov razvod, pogibiju sina, bolest s kojom se dugo borio i puno toga sto jedan dugi život nosi. Uostalom, nije mi namjera pisati o njegovom životu. Postoje ljudi koji o tome znaju puno više. Želim samo reći da sam se od početka moje crtaće karijere susretao s njegovim likom koji se mijenjao s godinama, kao i svih nas.
Sjećam se jedne anegdote koju mi je pri jednom susretu rekao Arsen Dedić: Mišo Kovač nije pjevač koji je notalno perfektno pjeva svoje pjesme, ali kad pusti onaj svoj glas i dopuni ga emocijom, boljeg pjevača nema. Ako je to rekao Arsen koji je bio perfekcionista, onda to i odgovara. Mišo će ostati upamćen kao najemotivniji pjevač na sceni.
Zato je toliko popularan. Iako ga nisam puno slušao, osim kako već rekoh legendarne „Ostala si uvijek ista“, dolazile su mi do uha i njegove: „Dalmacija u mom oku, Samo jedan dan života, Proplakat će zora… A karikirao sam ga više puta.
Ovo važi za period do kraja osamdesetih. Kasniji dio njegove karijere nisam pratio.
Slava mu.
