fbpx

MOJA PRIČA U MILIM DUELIMA (Nada Vučićić)

Najpularnije online druženje i takmičenje pjesnika u regionu je završeno. Mili Dueli su izabrali svog Najmilijeg za ovu sezonu. Riječ je o Anti Jezerčiću. No, pored njega, još 89 pjesnika iz regiona je imalo priliku da učestvuje u ovoj sezoni. Jedna od njih je i Nada Vučićić koja je u konačnom plasmanu završila sedma. Ovo je njena priča.

11855659_2120279374778289_7842474869791946416_n

NADA VUČIĆIĆ

***

Pjesme su riječi čovjekove duše. Treba li o dušama donositi mišljenje? Sve su drugačije i pričaju svojim otiscima. Da znam pisati note, skladala bi, pričala muzikom. Ne znam. Pišem pjesme. U zbirke se stavljaju recenzije. Koliko su iskrene? I ja ih pišem pa zastajem i razmišljam pri pisanju. Svi koji ih pišu znaju što želim reći. Mili Dueli mi se čine „odličan“ izbor.

Istina i rizik da mi otkriju ponešto o mojoj poeziji što me neće usrećiti. Ali, velika sam ja cura. Realna (krive su godine života) koliko i emocionalno „ rasplesana“ Pa prihvaćam Nerminov poziv. Oslobođena iluzija. Bez velikih očekivanja. Tješim se da je to samo igra. Tješim se i da nije problem odustati. Prva pjesma kojom se predstavljam dobiva bodove od predsjednice žirija. Stroge i znalca o poeziji. Sretna sam i očajna u isti tren. Ubija me pitanje: Šta će biti kada otkrije da sam je „izbrisala“ iz prijatelja? Zašto? Tek tako.

U jednom trenutku prije godinu dana učinila sam to jer nismo komunicirale baš ničim. To sam ja. Nesavršena. Ovo spominjem da bi, oni koji pročitaju, shvatili kako – čovjek nikada ne zna gdje ga čekaju posljedice grešaka što počini. Gđa. Danja je oštra dama ali nije osvetoljubiva. Istina više ni jednom nisam dobila bodove od nje ali analizira moje pjesme, ističe što je dojmilo a što ne. Pošteno igra a to cjenim. I ja. Igram u Milim Duelima kao jedna od 388. Isprva se igram a onda grizem nokte iščekujući. A kao nije me briga. Izjeda me ta spoznaja. Stalo mi je kao i svim ostalima. Evo – susrećem sebe nepoznatu. I zahvalna sam Milim Duelima na tome. Otkrivaju mi mene samu.

Prijatelji mi pomažu. Neki vole moju poeziju, drugi mene kao osobu, treći – molili su ih zajednički prijatelji. Ja „sakupljam“ mišljenje žirija. To mi je važno. Jedini žiri koji govori otvoreno što misli o pjesmama. I slažem se skoro sasvim. Onaj mali djelić neslaganja je drhtaj ega. Znam da je to normalno. I ja sam samo čovjek. Gubim od Klaudije Tokić za finale. Nisam razočarana. Pa ona je pjesnikinja koju bih ja stalno čitala. Moj favorit u finalu. Tužna sam jer nije pobjedila. I ostali finalisti su me osvojili svojim stihovima. Šteta što je samo jedno mjesto PRVO. U konačnici – Mili su divni.

Toliko se može izvući pouka iz natjecanja. Snaga zajedništva, prijateljstvo, javno izrečeno mišljenje žirija ” gdje smo i na čemu trebamo poraditi kod sebe“. To je naš Mili Oscar. Ne može ga dobiti svatko. Samo je jedan. I čudi me nakon završetka silan napad nekih nezadovoljnih na – Mile Duele. To želim da se sljedeće godine ne ponovi. Zapravo, nikada više.

Poezija je muzika riječi. Mnogi sviraju. Mi izabiramo što volimo slušat. To je naš osobni izbor. Ne trebamo nametat drugima da bude i njihov. Mili Dueli su moja preporuka svima koji žele uživati u poeziji, otkrivati zajedništvo i njegovu ljepotu, imati hrabrosti slušati žiri i uživati na kraju u pobjedi najboljih. Ja sam uživala.

 

Nada Vučićić

Split,

Republika Hrvatska

Nermin Delić
Nermin Delić
Pisac iz Jajca, idejni tvorac online balkanskog kontesta Mili Dueli, student medicine.