fbpx

NEĆU DA ODRASTEM – DŽIBRIĆ ADMIR

NEĆU DA ODRASTEM

 

Neću da odrastem.

Razni putevi ljude nose.
Čas lete oblacima,
čas strmoglavo padaju u provalije.
Hoću kad zatvorim oči
da sijaju nekim unutra sjajem,
da se smiješe na sve živo.
Nek’ stariji sanjaju o ženama, svadbama.
Hoću da volim one djevojčice nevinog pogleda
kose kovrdžave il’ pletenica.

Demoni u odraslom svijetu pritišću srce.
Neću da se igram rata poganim mislima.
Manje će da me ozlijede,
manje ću bol vidjeti, sresti.
Prestat ću sanjati da budem pilot, automehaničar.
Neće mi moći život lupiti šamar,
samo neka dječija tuča
koja će za sat – dva proći.
Radovat  se bajramima, božićima,
kititi jelku za Novu godinu.
Ma ko je lud, sto godina imati,
ma ko je lud ostariti?
Ubiti osmijeh u očima, dijete u sebi
kad svijet ovakav kakav je,
da u njemu odrastao niko ne bi.

 

Admir Džibrić
Admir Džibrić
Džibrić Admir, rođen 1972.godine u Tuzli, BIH. Pisac, kolumnista, Poeziju piše od svoje četrnaeste godine zarad srca i duše. Autor je pet zbirki poezije, od čega jedna za djecu..Živi i radi u Lukavcu.