fbpx
spot_img

Nerandža Nena Kostić: Zanos

Ako te zanos druge mladosti ponese

nemoj dopustiti da snim za nas.

Budi jednom muškarac

koji u oči gleda prevoljenu ženu.

Kaži mi da je sve na njoj lepše

i da njene ruke milostivo daruju svet.

Viči, preti

 ako treba protresti srce i dušu;

jer ne postoji niko pomiren sa ubistvom  detinjeg sna,

niti može iko svesno ubiti lik heroja

iz mašte.

Ako te zanesu bujne njene usne,

kao što su nekad moje bubrile od 

sokova maline,

ne sakrivaj osećanja pred onom

koja te je stavila na tron;

Jer nikada dvaput neće biti isto…

Možda ćeš njoj biti prosjak,

i zavoleti ulogu potčinjenog.

Panike starenja 

možda neće razumeti prirodu ljubavi.

A, ne znam ni ja baš sve nauke o tome

kako se ljubav pretvara u mržnje.

Moji zanosi su sad pesmino čedo.

Ako te strast zanese, 

nauči i mene

kako leptire ponovo pustiti pod kožu

i vratiti sjaj travi,

gde smo jednom ispili sve rose.

Nerandža Kostić
Nerandža Kostić
Rođena 1965. u Požarevcu, živi u Donjem Milanovcu. Januarsko dete srećnih roditelja i srećna majka, nezaposleni likovni tehničar koji piše poeziju. ,,Rođen si slučajno i život su bacili slučajno pred tvoje oči kao bajku, naučili te da bezbrižno letiš prostranstvima plavim sve do zvezda...al nisu rekli: Jupiter je daleko i Bog i vila…Sreća neobećana, a život tvoj samo jedan!!!”