Iz nevidela, umornog vida,
posmrtni neboprah treseta,
bol što se bolom leči,
ostaci upaljenih sveća,
na oltaru nestale plovidbe.
Umorni ratnici i sanduci
prekriveni peskom vode.
Dole mrtvi sanjaju, ribe u pokretu,
čempresom ugašene plovidbe.
Nikad tim putem neću se predati
umoran od pesme bola i ponosa
svi su moji svojim putem otišli,
koracnicom heroja plave grobnice
snom budnim morskim putem prinose.
Ukršteni mačevi, Solunskih ratnika,
na boj i poklič mene stalno proganja,
venac sreća na buduća pokoljenja pada,
zračak nade, da će sloboda biti skupa,
životom koji brzo gori poput svetiljke,
na oltaru nestale plave plovidbe.
