U srcu mom je „svratište“ za ptice
Pustila bih pticu da poleti
slobodom i beskrajem pjeva,
gospođo kažu – godine vaše,
u njima – nek mir se ogleda.
U kući mojoj nema ogledala,
za to mi služi nebo i more
moja je duša smijeh čeda,
pobunu nose moje bore.
Volim kišu al blato me smeta,
prska daleko, duša bježi..
i srce traži put i smjer
prostranstvo leta i pjev.
A opomene k’o udarci biča
kad kao konj grabim daljine,
laso mi nad glavom leti
povući će me u blata dubine.
Brojim ptice, sve manje ih ima,
ubija ih blato, led i snijeg
konjima nedostaju planine,
sve teže se daju u bijeg.
Zar je čudo suza , oka plač…
Nad slobodom oštar mač,
žilet žica i blato po svuda,
tek san ptica, konji i … tuga.
