Rođena je i živi u Splitu gdje se školovala i završila Ekonomski fakultet.Piše pjesme i prozu, a pjesme na standardnom književnom jeziku i na čakavici. Nastupa na brojnim pjesničkim večerima koje je većinom organizirala Udruga Vlaho Bukovac. Njena zbirka priča ‘Nenadani susret’ objavljena je u 2014.god. u nakladi Bošković i doživljava uspjeh kod čitalačke publike. Neke od priča objavljene su u novinama i časopisima. 2006-te godine dobiva prvu nagradu Algoritma na natječaju za osvrt za roman ‘Polarna svjetlost“
tako se ljubav mene hvata
sve kao da neće.
Mislim se dok vrebam te ispod oka
ta ljubav je nerazumna, slijepa,
sav si mi nekako zbrda dola
prilika čudna nit osobito lijepa
Prevarit se dalo to srce budala
kako će dalje, vrag će ga znati
izaći na kraj s tim problemom
u boli slatkoj i uživati.
Al, legao si mi ko šešir na glavu
ko stara pidžama, baš mi pristaješ
i čini se da si ti bio svo vrijeme
ono što mi u životu nedostaje.
POKLANJAM TI PJESMU
Sad kad je prošlo godina dosta
i nemir i strasti, sve je iza nas
iako nismo mi odavno skupa
tek mogu reći da sad je kraj.
Dugo je trebalo da melodija slatka
postane obična, ne nanosi bol,
dugo se htjelo da zbog imena tvoga
drhteće ruke ne hvataju stol.
Znam, znam dragi, ne krivim tebe
mi bili smo dva daleka svijeta.
Na kraju kraja, gle, ne ostade ništa
tek površna nježnost i nejasna sjeta.
Pa zbogom pođi…ej, stani tren
želim ti dati tek darak mali.
Pjesmu ti dajem neka te sjeti
što sve mi nismo ni htjeli ni znali.
I JA BI TIJA SA BRODON POĆ
ala, ala, požuri.
u srcu momu čežnja je jaka.
dok nosi sviton modra me pruga.
i nosu žeje pod oblake bile.
