Da se ponovo rodim?
Možda ovoj napaćenoj zemlji bilo bi i previše?
Šta će joj još jedan zanesenjak,
slijepac što vjeruje na riječ bit’ će bolje,
pije svaki dan
čas krčage crvenog vina što njedre vjeru u ljepše sutra,
čas ljutu rakiju od koje sve loše nestane u svitanju jutra.
Da se ponovo rodim?
Možda me ne bi prepoznala?
Vidjela bi tuđina
što ogrće se kaputom protivno ovom vremenu, čudila,
zar još luđaka ima što odani prkose,
kojim sunce nikad ne zađe.
A možda i ne bi dala?
Kad i sama svjesna je,
tu mi nije mjesto.
Da je umrla ljubav, što počiva u meni.
