Ona se više ne obazire,
Na težinu riječi,
Ne bole je,
Ne znače joj ništa,
Prijetnje lovi prkosom
Lomi ih na komadiće,
Ne boji se
Njihovih krhotina,
Nazdravlja podrugljivo,
Ironično se smije
I gleda ravnodušno
Sasvim običan dan,
Pomalo kiši,
Zimski dan bez snijega
Baš dobro
Ne može se uprljati
Njegova bjelina,
Ne sluša patetiku,
Ne voli drame,
Sve je izrečeno,
Sve je postalo navika
Mržnja se protegla vazduhom,
Udiše se duboko,
Govori lagano:
Hajde, pomjeri prst
Na svojoj omiljenoj igrački
Završi započeto.
