fbpx
spot_img

Radna sveska iz poznavanja društva Simonida Banjeglav

Balada o belim vranama

 

Najrazličitije ptice krstare našim nebom.

Svijaju gnezda pod krošnjama i strehama u našem gradu.

Usamljene domaćice hrane ih stvrdnutim hlebom.

Starci ih teraju, da ne prljaju fasadu.

 

Svrake – kradljivice drpaju,

Sve što im se nađe pod kljunom.

U svoja gnezda trpaju

Sve što svetluca pod nekim žbunom.

Svrake – kradljivice kradu,

Jer imaju gnezda

Na najvišim krošnjama u našem gradu.

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane.

 

Ptice – pevačice, zapravo, krešte,

Al’ zato dobro perje imaju.

Bataci i bela mesa na sve strane sevaju.

Cirkoni u paperju blešte,

Dok ih ćurani snimaju,

Kako se tresu i zevaju.

To su poznate TV fešte

Za koje one pevaju.

A kada ptice pevačice požele da se pare

One, najčešće, biraju lešinare.

Ptice – ubice.

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane.

 

Istočno, na par zamaha krilom,

Vazduh ispunjava nesnosna graja.

Ništa se strašno nije desilo –

Redovna dreka papagaja!

Odaju utisak mudrih ptica,

Naizgled – pametne reči kazuju,

Al’ mudrost nije produkt glasnica –

Samo ponavljaju ono što čuju.

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane.

 

U gradskom parku – kukavice.

Na sav glas kukaju.

U tuđa gnezda podmeću svoja jaja.

Mesto da ćute – one se brukaju,

Jer kukavičja je vrsta nosilac lažnog sjaja.

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane

I dovedene do očaja.

 

A ptice selice menjaju klimu,

Menjaju obale,

Menjaju strehe,

Čađavo gnezdo na odžaku u dimu,

U neka nova gnezda se uvale,

Sele sa sobom i svoje grehe…

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane,

Načisto očerupane.

 

Na morskoj obali pelikani,

Gnjure u peni kao u oblaku,

Ti umišljeni velikani,

Što brinu samo o svom stomaku.

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane.

 

Vrapci i golubi, jadni i prosti,

Stalno se otimaju za mrve hleba.

I nema za njih veće radosti,

Nego kad klopa padne sa neba!

Priglupe guske i glupe koke

Ničemu drugom ne daju pažnju-

Jedino žele redovne obroke,

Makar završile i na ražnju!

A za to vreme su bele vrane

Spale na niske grane

I žive crne dane.

 

Nebojša Čandić
Nebojša Čandić
Student iz Doboja, koji nije zapalio žito. Neko. Homo ludens. Uža specijalnost - igra riječima i kuvanje turske kafe u bosanskom loncu. Slobodnog vremena nema, jer ga provodi glumeći da je zauzet.