fbpx

Ruska

Moskva

Nek’ oproste snovi, što je java tkala

Možda sam tek žena iz tajne nigdine,

Ali na trenutak, kad bih samo znala,

Da me čeka ljubav Ane Karenjine.

 

Da l’ se rađaš srećan, ili i to stvaraš,

Da l’ rukama čežnje svog voljenog krojiš,

Da l’ te neko tjera da sebe razaraš,

Dok trenuci hoće srce da napojiš.

 

Ili svemir čini, to što srce cijeni,

Ma bilo voljenje teško kao breme,

Da zarije vapaj, tu u ovoj veni,

I posadi duši najnježnije sjeme.

 

Jer ženina ljubav, k’o vječita kletva

Gori kao oganj, kao zvijer te smrvi

Rasprši ti dušu, kao njivu žetva,

Dovede do ludila, ostavlja bez krvi.

 

A ljubav se prava kao ruska čeka.

Kao kaplju kiše ožednela zemlja.

Pa vatra života, slatka poput mlijeka

Zida ljubav moju k’o zidine Kremlja.

 

Miljana Orašanin
Miljana Orašanin
Smatra da su otvoreno srce i otvoren um ključ za uspješan i srećan život. "Ko na brdu ak imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom" P. P. Nj