Imao je ime, a danas ga zovu lutalica.
Imao je prijatelje, ljubav i sreću.
Sruši se sve,
najljepša bajka postade tragedija.
Sruši se sve kao nestabilan most…
Sve pade u vodu.
Sve lijepo, nestalo je.
Sada je sam.
Napustiše ga najmiliji.
Hoda ulicama i spava na mokrim trotoarima,
sa svojom gitarom…
Jedina utjeha mu je pjesma i gitara.
Ni odjeću toplu nema kada dođe zima,
a za hranu moli danima,
ruke mu ostarilie,
a kosa posjedila.
Prolaze ljudi pored njega,
kao da ne postoji.
