Sinjska alka

 

I dok mjesečina raširena njedra puni,
mi smo i žedni potoci
i rijeke, i pritoke, i rukavci.
Kao prvo suočavanje s nedirnutim pejsažom.
Glazbom naših tijela i lahora
naizmjenično dotičemo žar u nagosti.
Sklapajući sporazum, jezikom gluhonijemih.
Prepuštamo se ćutke.
Ne trebaju riječi.
Kapljice opojnih radosti dok klize, vrište uzdasi.
Tvoj odraz po meni, i moj po tebi
kušajući najslađe delicije,
dokazujući ljubav nije crni prišt na tijelu, ni hir strasti,
tvrđava s Dinare neosvojiva.
Mrvica slasti i darivanja eliksir su života.
I moja si dobronamjerna

i vještica, i djevica, đavo i svetica,
ljupkost što nesebično bez ustezanja gužva nam postelju.
Ona, što naslonjenim dlanovima po grudima,
prstima diriguješ orošenom nabujalošću

žarko – crveni svijet,
utrobu paraš migoljenjem ispod pazuha,

zaslađuješ čari noćnih kutaka
gdje će po ko zna koji put moje oči
sklonjene pod vječnim hramskim zastorom srećne kreveljiti se, dok nižu te.

 

(2014)

Admir Džibrić
Admir Džibrić
Džibrić Admir, rođen 1972.godine u Tuzli, BIH. Pisac, kolumnista, Poeziju piše od svoje četrnaeste godine zarad srca i duše. Autor je pet zbirki poezije, od čega jedna za djecu..Živi i radi u Lukavcu.