Tvoja soba, ne mirise na ruzmarin.
Dunje na ormanu, odavno trule.
Starom čipkastom stolnjaku,
Moljci krajeve jedu.
Zidovi, krecnjacki bijeli
Čuvaju tajnu jednog zivota.
Sijalica, davno pregorila je,
A na podu, ćilim koji si istkala.
U tvoju sobu niko vise ne ulazi,
Zna, saplece se od masinu za tkanje
Koju si uvijek drzala na podu.
Tvoj crni kaput, smirio se na vjesalici
Posle dugih setnja kamenim drumovima.
Ni ja ne ulazim u tvoju sobu
U nosu mi ostao onaj ruzmarin,
Skrivala si ga u malenoj ljubicastoj vrecici.
Znam ako udjem, necu dobiti soljicu caja
A zidovi, mirisace na tajnu smrti,
Ako smrt, uopste zna za tajne.
D.A.
