Ti čitaš pesme moje
Znaš da u njima sve je
Iza srebrnog osmeha
Te iskre mi duša lije
Plamte, u stih ih svije
Nemire ispeva srce
Ulije u svice sunce
Pomiri želje životne
Dane lukavo slomljene
I snove neostvarene
Rumeni plodove sočne
I naniže žitne dane
Miluju tiho i nežno
Dok razliva im se rumen
Na život nemi i skriven
Misao zeleni, blista
I u stihu se rascveta
Iz suze najjačeg sjaja
U osmeh kao vlat sunca
I peva u duši ptica
Širi krila do nebnina
I zvezdama okupana
Lutalica ispeva let
Note seje pa se smeje
I u sunca sjaj se svije
Da ne znaš šta oko krije
Da l’ plače? Da l’ se smeje?
