fbpx
spot_img

Srećko Aleksić: U snegu nežnosti

Vetar mi spušta mraz
Na promrzle ruke nežnosti
Izviru pupoljci mladosti
Sakriveni ljubavnim bolom
U nedogled ostavljam sliku
Tu mrvu nežne ljubavi
Uspavljujem nečujnu pesmu
Strunom žičane harfe
Rođen u nedelju popodne
Odavno radost ne znači ništa
Trenutak beline ima draž
Napadao sneg do pojasa
Možda je spas u čistom vazduhu

Što me belina kroz prozor veseli
Zečijom šapom prinuđen da gledam
Pahulje snežne prozračne idile
Što opuštaju mrak u tminu sobe
One što sam voleo više ih nema
Ostali su tragovi u zapažanjima
Dok je nežnost nosila tugu daleku
Bačenu pod zemljom grudvom snega
Idilom da sam neku uzaludno voleo
U sećanjima da se rodila samo pesma.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Srećko Aleksić
Srećko Aleksić
Srpski otmeni pesnik rođen 26.03.1972. u Beogradu, četvrti dan posle Mladenaca što je simbol njegove poezije. Zastupljen po celoj bivšoj Jugoslaviji, pojedine pesme prevedene na 7 svetskih jezika. Izdao 5 zbirki poezije. Član 28. Akademije u Beogradu, Sc Crnjnski, Majdana, Književne Omladine Valjeva, Kola Srpskih Sestara Čikago. La Voice DE Lecce Italia 3. mesto sa pesmom Sagradimo Svet. Živi, piše i radi u Beogradu i sarađuje sa pojedinim portalima u svetu kulture.