Da „zamračimo“ još malo: Vozi, Momo!

 

      Hm, Bojan Redžić… Možda zaslužuje i neki kompaktniji prilog, ali osvrt na njegovo delo je već bio zastupljen na stranicama našeg sajta, iz nekih par priloga našeg vrlog saradnika Ivana Veljkovića – tako ću pak iskoristiti samo potrebu da se skromno nadovežem sa nekim dopunskim dočaravanjem, uz pozitivni rizik da se neki opisi i motivi preklapaju.

Autor kome posvećujemo pažnju, nakon direktnog doprinosa srpskom i evropskom stripu (kod nas se ističu albumi E pa, prijatno (1996) i Mrak ) našao se baziran u Torontu i  angažovan je na pedagoškom radu i kao dizajner i tehnički supervizor za uglednu klijentelu na polju animacije (koliko znamo, tiče se i subjekata kao što su Dizni, Nickelodeon, Hasbro, Mattel itd.)

Foto: lambiek.net

Redža je maher za poigravanje perspektivom i anatomijom (relativno, pod uticajem ovog prvog, a ponekad i apsolutno) a njegov komično-dinamični stil nosi i značajnu brigu o detaljima, efektne groteskne fizionomije, sa raznovrsnom stilizacijom (koja ponegde čak naginje, uslovno rečeno, i nekom zakrivljenom realizmu) kako za humanoide tako i za antropomorfne životinje, uz dosta crnog humora i provokativnosti.

Foto: Mišo Koprivica (‘trougao’)
Foto: Mišo Koprivica (‘Noćna smena’)

Dakle, gore pomenuti kolega je u jednom prilogu predstavio Redžićev album „Mrak“ (System comics, 2002) za koji dole prilažemo link, ali želimo još malo da ga ilustrujemo, koliko možemo sebi dati redakcijsku slobodu, a možda posluži i kao reklama. Elem, jedna od priča je Beogradski trougao, gde se jasno vidi autorova strast za poigravanjem perspektivom i anatomijom, sa dvojicom naprednijh stripadžija koji, gle, poziraju jedan drugom, pa može biti da nešto ne štima! Working girls iz perspektive muškarca za kojeg vidimo samo da u svojoj verbalnoj i hm, seksualnoj komunikaciji živopisno mlatara nogama! Imamo i priču Preko leševa sa već opisanim prikazom antropomorfnih životinja iz reda stoke u mesari gde se trguje ljudskim mesom, dok se ne ispostavi da je u pitanju mesarev košmar! Inače pratioci raznih prosjaja domaćeg izdavaštva možda će se dosetiti da se taj strip pojavljuje i u prvom broju nekadašnjeg kratkotrajnog magazina „Bager“, 2001.

Foto: lambiek.net

Naravno i Moma (tačan naziv stripa Momo! O, Momo) jednostavno raspričani, rastorokani tip koji bi da se udvara prolaznicama, sipa razne dosetke i utiske, čak i regresivno-nostalgične motive iz bukvara (Moma i mama su u autu…) utripovao je neku moćnu vožnju, uz uzbudljive pokrete i facijalne izraze, dok se ne uverimo da je zapravo samo došlepan do servisa!

Za bolji uvid, uputićemo vas na raniji doprinos iz pera i elektrona Ivana Veljkovića – u pretraživaču ovog vašeg dragog sajta ukucajte „radno odmah tu izjutra“ (ili „Đoka i Mrca“) i to je jedan prilog, a onda se oslonite i direktno na ovu poveznicu  – izvolite:

Primakni se, mala, čiči

Mišo Koprivica
Mišo Koprivica
Mišo Koprivica je od svog ranog opismenjavanja veliki ljubitelj stripova, a tu sklonost nije zasenio ni razvoj interesovanja prema lepoj književnosti, raznolikoj stručnoj literaturi, prema raznim (sup)kulturnim sadržajima uopšte. Svoje malo bekstvo i nadgradnju nad zamućenom kolotečinom nalazi i u pisanju i konzumiranju poezije, uživanje u slušanju muzike i skromnim porodičnim kretanjima. Oženjen je i otac dvoje dece.