fbpx
spot_img

Šta je to u pesmi Bela ćao što vole sve generacije od 7 do 107 godina

Od pirinčanih polja, preko partizanskih borbi, studentskih demonstracija, filmova i serija, pesma „Bela ćao“ stigla je i do društvenih mreža. Za neke je danas samo lepa melodija, za druge asocijacija na antifašistike pokrete, a poslednjih godinu i po pandemija joj je dodala novu dimenziju.

Već decenijama, različite verzije pesme Bela ćao rado se pevaju i slušaju. Vole je i tinejdžeri, i njihovi roditelji, ali i njihove bake i deke. Da li su koreni ove pesme u italijanskoj narodnoj pesmi ili, kako piše italijanski list Korijere dela sera, vodi poreklo od francuskih melodija iz 16. veka, a možda i od jevrejskog klezmera, ne može se pouzdano utvrditi.

„Postoje različiti narativi koji se tiču pesme Bela ćao, a jedan od najvažnijih je zapravo je njeno vezivanje za radnice koje su dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka tom pesmom, uz rad na pirinčanim poljima, izražavale svoj protest zbog teških uslova rada kojima su bile podvrgnute“, navodi doc. dr Iva Nenić, etnomuzikolog i teoretičar umetnosti.

Sa pirinčanih polja pesma je prešla na bojišta tokom Drugog svetskog rata kada su je prepevali partizani italijanskog antifašističkog pokreta.

„Radi se o jednom manjem pokretu otpora, manjem iz naše jugoslovenske perspektive, pre svega srpske. Dakle, pokret otpora koji se pojavio u kasnijoj fazi rata i ona je služila kao i sve druge partizanske pesme, za podizanje borbenog morala članova jedinice“, objašnjava dr Rade Ristanović, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju.

U tom periodu pesma je svakako podizala moral i partizani su je s ponosom pevali, a onda je nakratko zaboravljena. Godine 1964. francuski pevač italijanskog porekla Iv Montan donosi joj novu slavu. Veliku globalnu popularnost Bela ćao stiče tokom studentskih demonstracija 1968. godine.

 

„Što se tiče same Jugoslavije, najvećoj popularizaciji ove pesme doprineo je kultni film Hajrudina Krvavca Most iz 1969. godine. Ne treba zanemariti činjenicu da su i u Jugoslaviji bile studentske demonstracije 1968. godine i da se, meni se bar tako čini, ova pesma nije slučajno već sledeće godine našla u takvom filmu. Čini mi se i da je to još jedan od pokušaja režima da se približi mlađim uzrastima“, smatra istoričar.

Veruje se da je ovo bila jedna od omiljenih pesama Jovanke Broz, ali i onih koji su se borili za radnička prava. Na prostorima Jugoslavije posebnu popularnost joj je krajem osamdesetih godina donela čuvena hrvatska grupa KUD Idijoti.

„Ovde u Puli, u Istri ona je bila dio našeg odgoja školskog. Mi smo tu pesmu učili, često smo je čuli na državnim praznicima, pevao ju je italijanski zbor ‘Lino Marjani’. Onda je to nama kao djeci ostalo u sjećanju i melodija i tekst, i onda smo kasnije kao bend odlučili to napraviti. Reakcija publike je uvek bila strašna“, kaže Nenad Marjanović Fric, član sastava KUD Idijoti.

 

Zbog upečatljivog melodijskog motiva koji se ponavlja i jednostavnog ritma, pesma se lako pamti.

„U prvo vrijeme je ona bila melodična pjesma s kojom se naša publika poistovećivala i skakala. Onda je početkom devedesetih, dolaskom tih…, ona je nekako dobila na težini i imala je počasno mjesto i uvek je bila dio bisa ili je bila, znaš ono, kad ljudi totalno polude za melodijom“, dodaje Fric.

„Melodija je jako pevljiva, vrlo je energična i žustra, od strofe ka refrenu i ima jasne konture. I taj molski prizvuk koji dosta upadljivo kontrastira nekom mejnstrimu popularne muzike danas. To pesmu izdvaja“, napominje etnomuzikološkinja.

Reakcije na pesmu Bela ćao iste su svuda u svetu, bez obzira na to što je na italijanskom jeziku.

„Jasno je o čemu se radi i jasno je da se radi o pjesmi koja pruža otpor fašizmu“, napominje Nenad Marjanović.

„Ova pesma je u toku prve dve decenije 21. veka često izvođena. Ta izvođenja su, recimo, i u okviru pokreta ‘Okupirajte Vol strit’, u Indiji u protestima protiv vladinih politika, nedavno i u Sloveniji. U Turskoj, na primer, jedan sastav je tu pesmu emitovao sa minareta lokalnih džamija, opet protiv izvesnih mera vlade“, podseća doc. dr Iva Nenić.

Poslednjih godina ponovo je aktuelna i to među mlađom populacijom, zbog Netfliksove serije Kuća od papira.

„Pričao sam sa Darkom Helsinkijem i on kaže da je pesmu plasirao svojim producentima, da im je pjevao i da im se to svidjelo“, navodi Marjanović.

 

„Jasno je da je to ista ona dimenzija koja je bila i kod Hajrudina Krvavca, da se obradi pesma koja je svima dobro poznata“, zaključuje istoričar Rade Ristanović.

Svira se na proslavama i u diskotekama, i kao partizanska i kao rok pesma. Komercijalna strana u današnje vreme je neizbežna, posebno jer je verzija pesme iz serije novi život nastavila na društvenim mrežama.

„Usuđujem se da budem umereno optimistična i da kažem da će neka deca čuti ovu pesmu, kao moja ćerka od 11 godina, a onda se zainteresovati i za ono što je bilo pre i na taj način zapravo dotaći tu slojevitost pesme, to iskustvo koje u stvari pesma sobom nosi, a to nam je važno“, smatra dr Iva Nenić.

Danas je za neke ovo samo lepa pesma, za druge simbol slobode i borbe protiv ugnjetavanja. Sa pojavom pandemije, Bela ćao je dobila novu dimenziju – solidarnosti i podrške u teškim momentima.

Izvor: rts.rs

Zoran Todorović
Zoran Todorović
Osnivač „Pokazivača“. Tvorac novakovanja. Čovek koji od života želi sve ili ništa, a trenutno živi negde između.