fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Jedan čovek kada god dođe u svoj rodni grad
Spusti se dole i čisti korito reke
Od đubreta, od ljudske gluposti, od svega

Ljudi tek kada vide njega kako čisti shvate koliko je bilo prljavo
Pošto su se verovatno već srodili sa smradom i prljavštinom
I samo pitaju – da li treba pomoć

On uvek kaže – ne treba!

Isti taj čovek svakodnevno čisti oko svoje zgrade
Niko se ne seti da ga odmeni
Ponekad ga neko pita da li treba pomoć
On kaže – ne, ne treba!

Nastavlja da čisti a oni dolaze i odlaze
Prolazeći pored njega

Isti taj čovek i pored toga što ima doktorate, brojne napisane knjige
Mnogo reprezentativnih medalja, priznanja

Svakodnevno čisti, i ne pada mu na pamet da prestane
Metlom, lopatom, čime već treba

Koliko god da drugi prljaju, on čisti

Ali najvažnije njegovo čišćenje nije to
Već čišćenje ljudskih duša i buđenje umova

Malo ko je kao taj prkosni i borbeni čovek
Probudio ljudi i podsetio ih da u svemu treba biti dosledan
Pa i u čišćenju

Jednom sam se zagledao u njega, sa prozora, iz daljine
I u toj posvećenosti video takvu ljubav prema životu
Strast nepristajanja na ništavilo
Da su mi umalo potekle suze na lice

Taj čovek je Duci Simonović
Samo njegovo ime i prezime je pesma za sebe
Zato više ništa ne treba reći

Kamo sreće da Duci može istom tom metlom i lopatom
Da počisti sve one koji uništavaju ovaj svet
Onako redom

Zapravo, grešim

Duci to može, Duci to i radi

Čisti

Otkako postoji bori se protiv prljavštine
Svake vrste

Drugi to ne rade, da rade
Sve bi bilo drugačije

Duci možda nije do kraja dobio tu borbu
Ali nije izgubio veru u nju

Čistiće dok ga ima, dostojanstveno, prkosno, smelo
Ispred zgrade
U emisijama i na tribinama gde gostuje
Svuda

Čistiće i posle, kada ga ne bude
U sećanjima ljudi
Duboko svestan da ovu planetu može da spasi
Samo jedno veliko čišćenje od svega suvišnog
Od svega što prlja i uništava

I to ne samo čišćenje u nama i oko nas
Nego revolucionarno, opšteljudsko
Gde će da se zbriše sav smrad i prljavština

Pridružimo se Duciju
I počistimo sve što je u našoj moći

Da bi nešto zasvetlelo u punom sjaju
Mora prvo da se očisti

Hvala Duci na svetlosti
Kamo sreće da je i drugi vide

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.