fbpx
spot_img

Stefan Simić: ***

Stefan Simić

Najgore je kada moraš da se pretvaraš da voliš nekoga koga ne voliš
Da poštuješ nekoga koga ne poštuješ
Da ti je stalo do nekoga koga ne želiš ni da vidiš

Jer zavisiš od njega!
Jer sve ti ide preko njega!
Jer, navodno, ne možeš bez njega!

U braku, na poslu, na fakultetu, svuda

Imitiraš život
Imitiraš vezu
Imitiraš sebe

Koliko je takvih koji nema gde da odu
I ako odu, nemaju gde da se vrate

Koliko je takvih, koji ne znaju kako da prekinu
I ako prekinu, ne znaju šta posle

Iz straha, iz gluposti, iz neznanja…

Sanjali su nešto godinama, ulagali u to, a sada ne znaju kako da se izvuku iz takvog sna
Sanjali su nešto, davali sebe, sada nemaju kud
Sanjali su nešto, sada ne sanjaju uopšte.

Upravo mi je pala na pamet moja majka…
Neki moji prijatelji
Članovi rodbine
I da ne nabrajam ko sve…

Nadam se da se neću setiti sebe sledeći put kada budem čitao ovo.

Stefan Simić
Stefan Simić
Rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Svoju prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. i 2014. (drugo dopunjeno izdanje). Specifičnim stilom pisanja i otvorenim načinom izražavanja na nastupima privukao je pažnju u Srbiji i zemljama ex-yu.