fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Tužbalica majke Zemlje

Jung: ,,Novi vek i sadašnjost predstavljaju samo epizodu jedne drame, započete u tamno preistorijsko doba…“

Pluća me bole, ne mogu da dišem…
Rodila sam se iz Haosa
natkrilivši se plavilom prozračnim
protkanim iskrama ljubavi sunčanog diska.
Plavilo valovito beše i u nedrima mojim
-kolevka svega što je živo!

Pluća me bole,ne mogu da dišem…
Ni slutila nisam zmiju u tim nedrima,
što uze oblik čoveka i žene,
nakot stvorivši raznolik.
Plodove sa mene ubiraše hirovito
I kopaše po mojoj utrobi bez milosti.

Pluća me bole, ne mogu da dišem…
Gladnih su očiju i srca kamenog,
kradu moju i svoju budućnost,
zarad papirića sa slikom.
Poderaše mi haljinu plavu,
Kristalne kape razlomiše.

Pluća me bole, gušim se…
Sunce postade ubica i ne
nasmeja se više.
Gušim se u vatri i dimu bez slučajnosti.
Dobri sluga postade zao,
otevši se iz ruku pohlepnih.

Gušim se…

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.