fbpx
spot_img

Svetlana Janković Mitić: Zimska anti – idila

Ne, ne volim te više!
Hladna si i zlonamerna…
Zaparaš obraze u rano jutro
kao noktima oštrim.
Beži svetlost pred tobom
dok košava povija grane,
klonulo pred vrtlogom hladnim.
Vlaga se prikrada
ko podmukli lopov,
cedi se s krova i
neopaženo skriva
u promrzle prste
prolaznika retkih.
Ne, ne volim te više!
Ti nisi više lepotica
mog detinjstva,
što opija svežinom
i igrom pahulja krupnih.
Ne krase te iskrice beline
ko žižak blještave
kad dodirne ih
blagi mesečev zrak.
Zagađena si smogom,
slanom bljuzgavicom i blatom,
sivilom ulica i sivilom zgrada.
Koga da krivim, kad se krivac zna?!
Tebe, i tvoje tri sestre –
jesen, leto i proleće,
ubijamo nemarom sebičnim.
Zjapi na prirodi rana neprebolna!

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.