fbpx
spot_img

Svetlana Mitić: Tesla: „Budućnost je moja“

Sutradan za doručkom, primetiše roditelji da je Novak zamišljen i ćutljiv. Pomislili su da je bolestan, ali ih on umiri rečima da je sanjao nekakve košmarne snove o ratu. Majka ga zabrinuto pogleda, jer je ipak u svom srcu osetila da se nešto čudno dešava sa Novakom.
„Dao sam reč Posmatračima“, razmišljao je dečak, „da nikome, čak ni najbližima, neću ništa reći o mojim noćnim avanturama. U suprotnom, neće se više pojaviti i sve će zaista postati samo deo snova! A i onako mi niko neće verovati, bolje je da ćutim i pratim uputstva Posmatrača. Stvarno, kuda li će me noćas odvesti?!“,zapita se Novak već obuzet radoznalošću.
Te noći, po već poznatom postupku, nađe se Novak u Njujorku. “ New Yorker Hotel“, 1940. godina i apartman Nikole Tesle, kako danas kažu – jednog od najumnijih ljudi planete Zemlje!
“ Čekao sam te…“ začu Novak dok je s divljenjem gledao u tog premršavog čoveka koji je sedeo za stolom, dok mu je pored nogu šetala prelepa bela golubica. „O – o – otkud ste znali da ću doći?“, gotovo zamuckujući upita. “  Meni to nije problem,  ja sam povezan…kao i ti sada. Bio sam mlađi od tebe kada su počele u glavi da mi se javljaju slike i prizori, a sve kroz neku blještavu svetlost. Ako si čitao moju biografiju, znaš da sam ja dete svetlosti.“ “ O, znam“, već sigurniji u sebe, izjavi Novak.“ Vaše rođenje su propratile munje i gromovi, dakle,  električno pražnjenje, kao da su znali da ćete ih vi ukrotiti!“
“ Hm…da, može i tako da se kaže. Ali, vidiš, ja sam malo “ prerano“ došao. Moje ideje i izumi će uglavnom biti korišćeni tek u tvom veku. Pa i to delimično…mnogo toga će biti držano u tajnosti, a biće i onih koji će hteti da ih zloupotrebe po svaku cenu.“
Tesla zatim nervozno ustade, ode do umivaonika i poče da pere ruke. Sa zaprepašćenjem je posmatrao Novak kako ih pere – jedanput, dva puta, tri…svaki prst posebno! “ Ne čudi se, dete. Posle dana provedenog sa mojim finansijerima, imam neodoljivu potrebu da dobro operem ruke. Toliko su gramzivi, samo misle o tome koliko će zarađivati na mojim izumima! A ja želim da energija bude besplatna i dostupna čitavom čovečanstvu! I sve što smislim da bude na dobrobit svih, bez razlike…ali, neka – sadašnjost je njihova, a budućnost je moja, za nju sam naporno radio!“
Zaćuta Tesla i stade kod prozora apartmana, zamišljeno zagledan negde u daljinu. Novak ostade nem, ganut ovim rečima sa tek nejasnom slutnjom koliko je važan ovaj susret za njegovu budućnost.
Nakon par minuta, okrete se Tesla i obrati se Novaku tvrdnjom koja je dečaku već bila poznata:“ Znaš, kada umrem, pokrašće mi sva dokumenta i planove. U našu zemlju, dragu Srbiju, vratiće samo ono manje važno i moj prah…mrtvi Tesla im nije koristan! Tesla koji je primer “ bezbožničke“ideje da se sve ne mora plaćati novcem! Tesla koji je protiv otimačine i ratova! Koliko još može da istrpi ljudski rod, ako se nastavi sa onim što sada Hitler radi u Evropi?! Ali, doskočiću ja njima, ne zvao se ja Tesla! Neće doći do nacrta za zrake smrti, zato sam i tražio od Posmatrača da te dovedu ovde. Hajde da sednemo za sto da ti objasnim suštinu mog najnovijeg izuma.“
Dugo je Tesla objašnjavao Novaku ulogu novog energetskog oružja. Ideja je da se zracima smrti okruže granice država i na taj način zaštite od napada bilo koje vrste.“ Naravno, kad sam ovo stvarao, želja mi je bila da se zraci koriste samo u svrhu odbrane i odvraćanja od napada. Mislio sam da će se tako sprečiti svi budući ratovi, ali sam se očigledno prevario. Znam pouzdano sada, da ima onih kojima ovaj izum treba kako bi zavladali svetom.“
Pri kraju razgovora, pogledavši na sat, Tesla smota u rolnu nacrte moćnog oružja i dade ih Novaku uz određene savete i upozorenje: “ Sklonićeš ove planove na najskrovitije mesto u svojoj kući. Nikome neće ni u ludilu pasti na pamet da ih tamo traži. Posmatrači će učiniti da zaboraviš na njih dok ne dođe tvoje vreme… Ti ćeš biti moj naslednik i svojim znanjem ćeš podizati slavu Srpstva u svetu!“
Oprostiše se kao stari znanci. Čvrsto je držao Novak Tesline planove  dok su ga Posmatrači vraćali nazad – u njegov svet!

– nastaviće se –

Svetlana Mitić
Svetlana Mitić
Rođena 1955.godine u Beogradu. Sticajem okolnosti, detinjstvo i mladost provela u Prizrenu, na Kosovu i Metohiji. Nakon završene gimnazije, diplomirala na Filozofskom fakultetu u Prištini, odsek - Jugoslovenska književnost i srpski jezik. Uglavnom je radila u svojoj struci kao profesor književnosti, sve do odlaska u penziju. Još kao student se iskazala na književnom planu, pišući pesme, eseje, pripovetke i druge kraće forme. Intenzivno se bavi stvaralaštvom na tom planu od 2014.godine kada je, iz ljubavi prema najmlađima, počela da piše priče i pesme za decu, sa akcentom na univerzalnim poukama o dobroti, skromnosti, ljubavi, međusobnom poštovanju i prijateljstvu. Osim priča i pesama za decu i odrasle, i dalje piše eseje, prikaze i recenzije. Veoma uspešno sarađuje sa el. časopisima "Pokazivač" i "Kraljevskim novinama", a njena "Pesma za Aleksu" protiv nasilja u školama, izazvala je veliku pažnju šire javnosti i štampe. Takođe je zastupljena u mnogim zbornicima savremene srpske poezije.