Na rubovima sna, susretoh kišu,
bisernu rosu, na trave vlati,
vruć kruh i kafu, što mirom dišu
i blago sunce što se zlati.
Na rubovima sna, dotakoh zvijzde,
obraze neba i mjesec mlad,
oblake meke dok kroz noć jezde
i ono juče, sutra i sad.
Na rubovima sna, udahnuh vjetar,
miris tišine, samoću, bol
l oplakah, baš svaki metar,
mjesta, gdje suze postaju sol.
Na rubovima sna, osjetih nadu,
tek sitnu klicu, sjemena dah,
koja me diže pri tupom padu,
a novo jutro, odnosi strah.
