Pod određenim uglom
senci odolevaš, tako
se dohvatnim sladiš,
nevidljivim čežnjiš.
Pribegavaš punoći meseca
da rastumačiš namrštaje
i uzdah sricanjem
propraćen.
Pred kraljevski plavom,
sivilo crveni.
Zatežeš uzde nestrljivog
učeći ga da se među nepcima
kriju neistraženosti naših
malih svetova, a rešetke daha
ih zadržati ne mogu.
U trenutak koji
neće postati sećanje,
zakoračih.



