spot_img

Vanja Parača: Omama

Slučajnost samotnog kapka
u sjen ti čita lik
slovom prastarog smiraja
dok šapatom
zaboravu grije dlan.

Očaju se odaju tajne,
nevidne i zaboravne
u prokislom susretu
nemanja i čekanja
rasporenih na presjeku
kojim više ne prolazi mir.

Dok se noći vole
u jazbini žala,
sunčana polja vjetrom mrse
začarani vapaj uzdaha.

Slučajna omama
leptira plavog krila
nad ranjenom sjetom
nepostojanog dodira
prijetnja je srčanom zovu,
viša od srušenog hira.

Kad nemir razuzda želje
kroz najtiše slutnje
u svemirne luke
tu umiru duhovi sna.
Prestaju da žive
za samo jedan
tren slobode.

Vanja Parača
Vanja Parača
Vanja Parača, rođena je 1996. godine na Cetinju, gdje je pohađala osnovnu i srednju školu. Osnovne i master studije biologije, završila je na Biološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Po primarnoj vokaciji, kao ornitolog, veliki je zaljubljenik u ptice. Za taj intenzitet ljubavi prema prirodi, koji se graniči sa čudom, kaže da samo nauka nije dovoljna. Tokom godina je postepeno osluškivala i istraživala svoje unutrašnje Ja, tako da se trenutno njen životni put više kreće ka umjetnosti, po kojoj i oblikuje svoju stvarnost, kao i odnos prema svijetu. Do sad je objavila dvije zbirke poezije, „Svrhom sudbine“(2018) i „(Bes)kraj zalutalog bluza“ (2022). Njena poezija je objavljivana u raznim časopisima, na portalima “Nekazano”, “Montenegrina“ “Suština Poetike”, “Art Mozaik”, “Književnost Uživo” i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama. Njena ljubav prema pisanoj riječi, ispoljena kao pasivna borba protiv sivila savremenog društva. Kaže da suštinu svakog od nas kroje samo istrajnost, sudbina i želja. Živi i radi u Beogradu.