Čekah je među zrikavcima i bubama
vjetar je donosio s planine lavež jeseni
još su mi prsa obla i mirisala djevojački
još se pjenio dan u vedru sa mlijekom
u žudnji svih tih dana što se opisuje rukama i kapljicama soli
Ovdje niko ne dolazi
na ovim stranama nema puta i odjeka
ovdje niko ne dolazi
ne zaluta ne zanoći
ne traži bjegunca
tek ponekad javi se glas zove pa se utiša
još je malo mekoće i milosti u ovim rukama
odsutne poljane djetinjstva polako se rastaču
u novi svijet bez ikog
slike sa zidova se razilaze i nestaju pred očima
širokim drumom za daleki svijet
sve su jasnije tvoje utvare što ih svojatam
minule su berbe i pustoš je kao u svakoj pjesmi
