fbpx
spot_img

Više od ljubavi: Taxi

Foto: de.wikipedia.org
Foto: de.wikipedia.org

Ponekad je dovoljan jedan poziv. I to poziv taxi službi.  Uvek putujem i trčim ka odredištu. Valjda je to sudbina.

Vaše vozilo vas čeka – neko izusti.

Uzimam telefon i kuckam kao i obično. Otvaram vrata i sedam na zadnje sedište. Ništa neobično.  Razgovori s taksistom mi nisu polazili za rukom. Smatrala sam da su to razgovori koje započinjemo samo kako bismo potrošili vreme. Razgovori koji mnogo govore o našem sebičluku. Ne želimo da ćutimo i mislimo. Želimo da i druge opteretimo brigama, nezadovoljstvom, neizmernom srećom…

A, onda sam naglas izgovorila : Ma, pravi prijatelj je…

  • Izvinite, nešto ste rekli …
  • Zapravo, samo sam naglas razmišljala.
  • Taksista se nasmeja.
  • Razmišljala sam o prijateljstvu.
  • Moji najbolji prijatelji su moja porodica. Supruga i deca. Na njih uvek mogu da računam – reče taksista i zaćuta.

 

 Mislite li da je mudro zaćutati ?

Ponekad, ali samo ponekad. Ja se ne osvrćem. Samo vozim napred. Kad odlučim da uključim žmigavac, potreban je dovoljno dobar razlog. Kad – kad to činim zbog ljudi koje volim.

 

Kada započinjete razgovor ?

Kada sam siguran da ću dobiti odgovor.

 

Da li grešite u proceni ?

Dešava se. Ipak je ovo samo jedan od života, koje poznajem.

 

I šta tad činite ?

Nastavim da vozim.

 

Nikada niste zakočili u krivini ?

Zapravo podigao sam ručnu i tako se spasao.

 

Ja ne umem da vozim pod ručnom, rikverc sam savladala pod stare dane – rekoh.

  • Taksista se nasmeja i odgovori : Dovoljno je da pratiš znakove pored puta.

 

Helena Himel

Helena Himel
Helena Himel
„Čovek samo srcem dobro vidi" - Antoan de Sent Egziperi