fbpx
spot_img

Vjera Garović: Da sam…

U vodi planinskog izvora
Tražim ti lik.
Od grana mladog cera
Vidim tvoje ruke.
U planinskom potoku
Čujem ti smeh.
Sećanje na tebe,
Liči na greh.

Mlade godine.
Puno ljubavi.
Mogla se rukom dotaći.
Pažnja u svakoj reči
Svetošću govori, leči.

Svaka šumska jagoda
Meni je bila.
Uhvaćen leptir, najlepših krila.
Da me zadivi.

Ukradena čaša u gradskoj kafani.
Jer mi se takva sviđa.
I kad doputujem kod babe,
Za njih počinje leto.
Znam nije priča, već eto…

Bez dodira, poljubca,
Bez pisma.
Kraj leta uz zdravo, vidimo se.
I tužna vest.
Da sam  ti bar nekad poljubac dala.
I rekla hvala

Vjera Garović
Vjera Garović
Rođena je 1953. godine u Rožajama, a od 1961. živi u Zemunu. Završila je Veterinarski fakultet i postdiplomske studije. Radila je u PKB, a od 2012. je u penziji i piše poeziju. Objavila je dve knjige pesama, "Azbučnik duše" 2016. i "Dušoliki svetlopis" 2018. Pesme su joj objavljivane u više časopisa na srpskom jeziku(“Slovoslovlje”,“Centar akadamske reči KORSA”, ”Umetnički horizont”) i na ruskom u “Нервская формула- свежий взгляд”, i u antologiji “Моя сербская антология” Vladimira Babošina. Dobitnik je prve nagrade na manfestaciji “U susret svetskom danu poezije” u Beču 2016. godine. Pesme su prevođene na ruski jezik.