Ne bojim se ja ove suhe grane
na kojoj stoje mi stope male
moja snaga je u mojim očima
i kad tumaram sama besanim noćima.
Dubinom srca još prkosa imam
da gledam široko i kada snivam
jer samo tako mogu jaka biti
gorčinu iz duše pod rebra skriti .
Nije mene strah ove grane polu suhe
što sljubljeno zarila sam u nju zube
ja zalivam je znojem ljubavi bajne
nošene u koforu gdje putuju tajne.
Na dlanovima linija puno iscrtanih ima
previše je tu bolnih životnih zima
bojazan ja nemam i nije me više strah
ljubavlju sam vođena poslije nje ostat ću prah.
