Zovem se Željko Milašinović. Rođen sam 13.09.1998. u Lipiku, u zapadnoj Slavoniji. Imam 17 godina. Prvu zbirku pjesama izdao sam u prosincu, 2013. pod nazivom „Kap na djelićima sunca“, a promovirao sam je u Lipiku u Multikulturarnom centru u Lipiku 25. studenog, 2014. U pripremi je jedan dječji roman povezan s dijelovima pustolovnog romana, bit će to nešto fenomenalno, jako zanimljivo… O meni se nema što puno reći, volim pisanje, crtanje… Pohađam ekonomsku školu u Drauvaru. I želim nastaviti prvobitno s dječjom književnošću jer kako je rekao moj profesor: „Dječja književnost je najlijepša!“
LIPIK
Lipik je grad u kojem živim,
tim gradom se ponosim i divim,
tri puta je pao, a ja se
rađam na kraju priče.
Život je tako okrutan bolan i tužan,
on je pao, a ja ga ne zamjenjujem.
Dok slušam priču o njemu,
gledam plodne njive i livade,
a složne ruke kuću grade.
Prašina i dim se osjete,
danima se ništa nemiče,
životinje među sobom pričaju priče,
evo zora stiže.
DUGA
Plava dugina boja bijelo nebo obasjava
dok zelena biserima obasipa…
Žuta se sa suncem duži,
mjesec oko zemlje kruži.
Narančasta pjeva pjesmu,
djevojka prati riječnu česmu.
CESTA
Gledam tvoju sivu boju,
hodam bos, a ti vruća ko
užareni pepeo. Misliš da
sam lud jer gazim po tebi bosim nogama.
Vozim se po tebi i gledam kako
pucaš, netko te treba zašiti
ko doktor čovjeku
otvorenu ranu.
Na tebi gledam svoju sjenu,
divim se svojoj visini,
na tebi prašnjavoj i prljavoj.
