Željko Perović: Čovjek i kuća

I
Čovjek se marljivo kao kuća gradi,
Od cigle strpljenja i kamena volje,
U zemlji temelj, nada u glavi,
Dok rijeka snažnim žuborom protiče.

II
Niz kamenitu strm vješto vijuga,
U rukavcu ogledom predahne,
Pa nastavi preko kamena oblutka,
Pogledu se daljinom sakrije.

III
Kroz vrijeme teče, hladna i čista,
Ispod krovova što na suncu tamne,
U svakoj kapi istinom zablista,
Na kraju tiho k’o starost usahne!

Misao koja je izrodila pjesmu!

ČOVJEK I KUĆA 
Čovjek se strpljivo kao kuća gradi, korak i temelj, stas i cigle red, isve tako do kape i krova!

Željko Perović
Željko Perović
Rođen je 1952. godine u Sarajevu gdje mladuje i piše. Zbog iskazane ljubavi prema poeziji u Osnovnoj školi "Dositej Obradović" dobio je niz pohvala i nadimak Pjesnik. Nakon završenog školovanja svoju radnu karijeru započinje u kancelarijama sarajevskog Energoinvesta. Sticajem okolnosti 2002. godine odlazi u Švedsku, gdje iste počinje raditi. Slobodno vrijeme provodi u književnom klubu “Miloš Crnjanski”, gdje ubrzo postaje i član. Završetkom radne karijere vraća se poeziji, ostavljenoj ljubavi. Njjegove pjesme našle su mjesto u mnogim elektronskim medijima književnosti i kulture. Pjesame su objavljne i u tri Zbornika, a dvije sa prevedom na bugarski jezik. Objavio knjigu „Varošina koje više nema“. Član je Udruženja pesnika Srbije.