Molitvom jutro počinjem,
Šapućem da niko ne čuje,
Zablude moje, moja ubjeđenja pusta,
Šta kaznom tamujem
Zbog vjere i tri podignuta prsta.
Ne smejem, ali slušam
Beogradske vesti.
Klonulo tijelo iz grča se budi,
Hrabrost strahu ruga se i čudi,
Inat zlobi prkosi i sudi,
A patnja nadi svoje mjesto nudi.
Moranjem ka ruletu krećem,
Hvala Bogu, iste ljude srećem,
Misli mi polijeću, Tamo Daleko ljube,
O’ Bože čuvaj zatočene Srbe!
Zaključak na obrađenu pjesmu:
Zablude moje, ili drugih meni sličnih bile su u verovanju komšijama i poznatim ljudima, a zatim u čuvanju nekretnina koje su na kraju ostavljene i pripale drugima od sile!
U ratu su nas komšije osudile, za vjeru, miris tamjana i tri podignuta prsta. Ova osuda je pečat rata između istog naroda, iz koje se mogu zaključiti doneti!
U pjesmi pominjem rulet, kao asocijaciju na prisilno kopanje rovova za tuđu vojsku. Na proplanku sam zabrinut osluškivao motore ratnih vozila, a uz to sam čuo i poneku sočnu psovku koja me kao magnet sebi privlačila. Slušao i razmišljao da pretećim na drugu stranu, ali me zaustavila misao na porodicu, koja je u stanju i strahu željno čekala na moj povratak. Moram spomenuti propagandu koju su mediji u svoju korist širili da suprotnu stranu neistinom zastraše. A ja sam kao što u pjesmi pišem slušao beogradske vijesti, ali tiho da me niko ne čuje, da glavu sačuvam. I sada, poslije toliko godina, ali sa još veće udaljenosti misli mi Tamo Daleko ljube!
Misao odabrana za ovu pesmu:
SUNCE PRAVDE
Sunce pravde, iako zaklonjeno oblacima nepravde, jednog će dana na krilima vjeta nepravdi vrata pakla otvori!
