Zorica Tijanić: Ne pretvaraj me u san

Volela sam veče u kome mi dolaziš
noseći male stvari u rukama;
način na koji pališ cigaretu
i prekrstiš umorne noge
pričajući mi kako si proveo dan.

Volela sam miris tvog briona,
gluvo doba noći u kome se spremaš;
Nazuvaš čizme i oblačiš šinjel,
a ja ti pakujem nacrveniju jabuku
u zeleni vojnički ranac.

Volela sam boju tvog glasa
i način na koji nosiš život,
donoseći u moj mali svet strast
koja sad uspavana žudi
da joj vratiš dečiju nevinost.

Ali ti si izabrao da odeš,
pretvorivši me u san
odnoseći i jutro i veče i noć,
kao da se sve te male stvari
na kredit kupiti mogu.

Ali ti si otišao bez pozdrava.
Ostavio svetlo u predsoblju
da gori, kao što smo goreli,
sipajući prašinu na sve ono –
ono što odneo si bez pitanja.

Zorica Tijanić
Zorica Tijanićhttp://zoricatijanicpoezijamisli.blogspot.rs/
Književnica i novinarka, urednica e-časopisa za umetnost i kulturu „Zvezdani kolodvor“. Član delegacije škole poezije (Scuola di Poesia – School of Poetry) i poverenik za područje Beograda. Do sada je objavila sedam zbirki poezije (u tri je koautor) i sedam romana, priče za decu (prevedene i objavljene u Sloveniji), kao I knigu putopisa i eseja, koji su svojevremeno objavljivani na “Pokazivaču” i u dnevnom listu Danas. Piše kolumne, putopise, eseje i književne kritike. Član Društva književnika Vojvodine i Udruženja književnika Srbije.