21. Marta 2019. | 15:18
Početna / Mesečina / Đorđe Maksimović – Skupa želja II dio

Đorđe Maksimović – Skupa želja II dio

Sljedećeg dana, Deniel je izašao u šetnju. Hodajući mokrim trotoarem duvao je paru iz usta i razmišljao o koverti. Pogledao je na sat i prebrojao dane.
Zaključio je da je do sada morala biti dostavljena.
Hladan znoj ga je počeo mučiti zbog misli koje su ga udaljavale od osvete. Pokušavao ih je otresti, kada pored njega prođe plavobijeli automobil sa rotacionim svjetlima.
Policijska patrola zakočila je ispred njega.
,,Ti si Deniel Smit?’’
Krupan muškarac u civilnom odjelu otvori vozačeva vrata i kroz njih promoli glavu. Obrijan, sa dugom bradom koja je sakrivala vrat djelovao je prijeteće, ali mu je glas bio mekan.
Deniel klimnu, a suvozačeva vrata otvoriše se.
,,Ti si poslao anonimno pismo u vezi sa Sajmonom Tajvezom, zar ne?’’
Denilove oči raširiše se, a donja usna zadrhta. Progutao je knedlu i ušao u automobil.
,,Jesam.’’, reče tiho, ,,Kako znate? Poslao sam anonimno.’’
Džimi Blek se iskezi.
,,Sreća je bila na mojoj strani. Svaki štampač ostavlja jedinstven trag u tinti koju utiskuje na papir. Pretpostavljao sam da ćeš odštampati ime u nekoj od štamparija. Našao sam trag po tinti i otišao do štamparije. Pregledao sam snimke, a radnik se sjećao tvog papira jer si napisao samo dvije riječi na njega.’’
,,Samjon Tajvez’’, odgovori Deniel
,,Tako je.’’, reče Džimi i protrlja ruke, ,,I ja ga želim uhvatiti. Preko doušnika sam ugovorio kupoprodaju droge od njega, ali ti mi trebaš.’’
Deniel se zgrči od straha i preblijede.
,,Hoću da svjedočiš na sudu. One slike su dobre, ali ne mogu biti dokaz na sudu, dok tvoje svjedočenje može. Vidio sam da si ga pomno pratio i da znaš dosta o njemu. Ako se bojiš svjedočenja, ne brini, ja ću te zaštiti.’’
,,Kako želite da to uradim?’’
,,Dođi sutra sa mnom u park Plavi brijeg u 11 uveče, tamo će biti primopredaja. Možeš gledati hapšenje iz automobila, a poslije ćeš mi dati izjavu i spremiću te za svjedočenje.’’
Skupivši ramena, Deniel ruke položi na koljena. Zglobovi su mu bili bijeli od stiskanja. Posmatrao je Džimijeve sive oči, a srce mu je sve jače tuklo. Jedva se natjerao da klimne glavom, te je izašao iz auta.

*

              Denielovi đonovi ostavljali su blatnjave otiske dok je iz pravca svoje kuće pješačio do parka. Strah ga je poput talasa obasipao svom silinom, da bi se kasnije povlačio. Pronašao je Džimija u maloj uličici tik do parka.
Jedinu rasvjetu pružale su dvije noćne lampe na kraju ulice; većina njih u parku je bila polomljena.
Džimi mu je pokazao prstom na muškaraca u zelenoj vjetrovci i maskirnim hlačama. Nije mu mogao vidjeti lice, ali mu je do uha doprlo da je policajac koji će u ulozi dilera uhapsiti Sajmona na primopredaji. Srce mu je tuklo sa svakom novom minutom iščekivanja.
Konačno, u pola 12, crni automobil parkira se na ivicu trotoara, a policajac sa klupe podignu glavu. Osvrćući se oko sebe, iz automobila neko zakorači prema njemu. Crna figura u širokoj odjeći sa ruksakom na leđima.
Kada su se ispod kapuljače pojavili pramenovi duge kose, Deniel u figuri prepozna svoju sestru. Poželio je vrištati i povikati da bježi, ali Džimijeva krupna ruka ga zadrža.
Dian je posegla rukom u ruksak i uzela veliku kosu koju je predala policajcu. Kada joj se u ruci našao novac, okrenula se nazad.
Automobil je naglo dao gas, a ona stade zatečena. Iz grmlja iskočiše policajci sa dugim cijevima i baterijskim lampama.
Oborili su je na pod. Opirala se, ali bezuspješno. Lisice joj obuhvatiše ruke, te uskoro nestade u zadnjem dijelu policijskog kombija.
Deniel nije uspio ništa reći. Usne su mu bile suve, a klecave ruke prijetile su da otpadnu iz ramena. Pogledao je u Džimija i okrenuo se na drugu stranu.
Počeo je trčati.
Nije znao da li ga Džimi juri, ali nije mario. Trčao je bez cilja i smisla. Suze su mu tekle niz lice, a sa svakim pređenim metrom osjećao je da i sam nestaje u provaliju zemlje.
Trčao je dugo i lokalnim putem se uspeo na brdo. Gledao je u ponor ispod sebe. Divlji riječni talasi divljali su podno njega, odzvanjajući mu mislima.
Nastavio je trčati, kada odjednom ugleda svjetlo pred sobom.
Zajedno sa svjetlom čuo je i zvuk škripe točkova.
Crni automobil zakočio je pred njim, a sa zadnjeg sjedište iskoči Sajmon Tajvez.
Išao je prema njemu nemilosrdno, dok je Deniel u momentu preživljavao sve trenutke od noći u klubu do sadašnjeg sata.
Bilo je kasno da bježi kada je opazio nož u Sajmonovoj ruci.
Njegova snažna ruka uhvatila ga je za kragnu i gurnula na bankinu. Osjećao je hladnoću rijeke na potiljku.
Oštar bol zapara mu stomak, potom još jedan. Krvava oštrica ulazila je i izlazila iz njegove utrobe.
Prije nego što ga je posljednji put pogledao, Sajmon zamahnu nožem i presječe mu grkljan.
Deniel se gušio u vlastitoj krvi.
Polako je padao niz liticu, tijelom skupljajući prašinu i blato dok se konačno nije survao u svijet hladnih talasa.
Nije uspio vidjeti Dian. Nije mogao znati da su oboje žrtve njegove osvete. Nije mogao znati da je novac koji je Džimi Blejk, policajac na platnom spisku Sajmona Tajveza svoju večerašnju nagradu zaradio krvlju njegove porodice.

*** KRAJ PRIČE ***

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Đorđe Maksimović

Đorđe Maksimović
Diplomirani pravnik iz Banja Luke. Od malena zainteresovan za prozu. Na drugoj godini studija počinje pisati krimi i horor priče, od kojih su mnoge nagrađene. Živi na granici mašte i stvarnosti, a njihovo preplitanje oživljava svojim pričama. Do sada su mu radove objavljivali regionalni portali i časopisi: BUKA Magazin, Časopis Kvaka, Zvezdani Kolodvor, Crna Ovca, te mnogi drugi.