Znaš,dodju tako dani,
Kada bih sve;
Svaka sekunda da mi pripada,
I svaki šum vjetra serenadu otpjeva.
„Narcis“ – rekli bi neki.
Jesam.
I neka sam.
Voljela bih da mi sumrak nije.
Samo kap narandžaste boje
Razlivene po nebeskom platnu.
I htjela bih ponešto
Ponekad krene i po planu.
Netko da iscrpi me, ubije pa tragove Sakrije.
Osvijesti. I sve to u istom danu.
Udruže se crne i bijele,
Andjeo čuvar, od mene ruke digne,
Al’ nikad na mene.
Led vatru rasplamsa,
Zora bude slamka spasa.
Ruke nježne, nečije
Po koži mojoj bez izvinjenja,
Tragove i brazde naprave.
Klijetke i pretklijetke
Od ljepote da krvare.
Kad želim da nemam.
A kad imam, malo da se poigram.
Razum i savjest
Uloge zamijene.
Željela, željela bih biti putnik,
Bez kofera kroz vrijeme.
I presjelo mi dabogda sve,
Ova želja suluda
Do gole kože ako me skine…
