23. Jula 2019. | 19:40
Početna / Mesečina / Sentiš za podivljalu dušu

Sentiš za podivljalu dušu

Znaš,dodju tako dani,

Kada bih sve;

Svaka sekunda da mi pripada,

I svaki šum vjetra serenadu otpjeva.
“Narcis” – rekli bi neki.
Jesam.
I neka sam.

Voljela bih da mi sumrak nije.
Samo kap narandžaste boje
Razlivene po nebeskom platnu.
I htjela bih ponešto
Ponekad krene i po planu.

Netko da iscrpi me, ubije pa tragove Sakrije.
Osvijesti. I sve to u istom danu.
Udruže se crne i bijele,
Andjeo čuvar, od mene ruke digne,
Al’ nikad na mene.
Led vatru rasplamsa,
Zora bude slamka spasa.

Ruke nježne, nečije
Po koži mojoj bez izvinjenja,
Tragove i brazde naprave.
Klijetke i pretklijetke
Od ljepote da krvare.

Kad želim da nemam.
A kad imam, malo da se poigram.

Razum i savjest
Uloge zamijene.
Željela, željela bih biti putnik,
Bez kofera kroz vrijeme.

I presjelo mi dabogda sve,
Ova želja suluda
Do gole kože ako me skine…

Share on Facebook
Facebook
Novakujem

O autoru: Selma Huskić

Selma Huskić
Rođena 16.10.1991. godine u Doboju. Sa svoje nepune dvije godine ostaje bez svog prvog najvažijeg muškarca u životu žene, bez oca. Odrasla uz pregršt ljubavi majke. Školovanje završila u Odžaku. Godine 2010. seli se u Njemačku, Hamburg. Pisanjem se bavi od osnovne škole. Prvu zbirku pjesama pod nazivom Sub Rosa izdaje 2015. godine. Nada se da će naći svoje mjesto pod Suncem u svijetu poezije.