fbpx
spot_img

Ko, šta, gde? 01 – Prvi koraci

Naslov teksta ne stoji džabe. Ne postoji mnogo osoba koje se sećaju svojih prvih koraka, prvenstveno zato što se prvi koraci u proseku prave u prvih 16 meseci života. Dakle, efektivno 99.gomila devetki% sveta zaboravlja svoje prve korake. Nije baš neki prelaz, ali eto – pričaće se o zaboravu i o prvim koracima.

Danas je Sarajlija koji se bavi stripom i stand-up komedijom, a koji se zove i preziva Filip Andronik, maltene „household name“ balkanskog stripa. Jeste, čovek radi za Francuze, i to bogami obilno, i jeste, aktivan je u domenu komedije u Bosni i inostranstvu, ali je ljudima prvi put skrenuo pažnju na svoje crtačne i humorističke sposobnosti putem jednog strip-junaka koji je osvojio…pa, barem najeminentnije strip-autore Balkana. A taj strip-junak je superheroj sa…ne baš tipičnom pričom.

Pre nego zaboravim, lik se zove Amnezija, glavni akter stripa „Amnezija: Superjunak sa problemom sa pamćenjem“.

foto: Filip Andronik

Kako okarakterisati „Amneziju“ adekvatno? Za početak, treba da se izbaci terminologija tipa „okarakterisati“, „raščlaniti“, „dekonstruisati“ i sl. Jer naposletku, „Amnezija“ je strip koji – zamisli! – mahom postoji da bude nevina, lagana zabava. Ona zabava koja ima taman toliko zrelosti u sebi da nasmeši i odrasle i decu, kao Šulcov „Snupi“ ili Braunov „Hogar“. Dakle, „Amnezija“ je strip koji će maksimalno opustiti, zabaviti i oduševiti čitaoca i nema cilj da bude ozbiljan i težak. U vremenu kada manjkaju ovakvi stripovi, „Amnezija“ postaje više od pomenute lagane zabave, postaje nužan za publiku svih godišta.

Ček, gde smo stali? A da! Kakav je „Amnezija“? O čemu se radi u nj a i s njim? Pa jednostavno je – Amnezija je superheroj koji redovno zaboravlja da herojiše, a povremeno zaboravlja i da radi regularne stvari. Neretko to njegovi protivnici koriste efektivno da ga sklone od sebe dok pokušavaju da sravne svet, al im se i to povremeno obije o glavu s obzirom koliko često Amnezija zaboravlja i gde treba da ide, a kamoli da li je negde već bio.

OK, obećavam da će ovo biti poslednji put da koristim „jaoj, zaboravio sam“ foru u tekstu i dodaću to da nisam pomenuo da je ovde reč o prvom albumu u seriji od (za sada) tri albumčeta. Naslov i podnaslov korišćen tri pasusa odozgo su upravo od tog prvog albuma, kojeg je izdao „Šahinpašić“ iz Sarajeva.

Dakle, Amnezija. Junak koji zaboravlja, sa sve grupicom negativaca. A ko su mu negativci? Pa, za početak, Dr. Zli i asistent mu Igor, arhetipovi zlog naučnika i grbavog sluge. Nakon njih tu su Oktopod, bezimeni francuski dvobojdžija, Nebeski Pilot i…to je otprilike to, za prvi album.

foto: Filip Andronik

Ali to ipak nije to. Mnogo pitanja ostaje, čak i za ljude sa dobrim pamćenjem – gde su likovima stopala, kako to da ne liče na sebe iz table u tablu, kako to da nema šire priče, odakle je crpljena inspiracija za fore, kako je tekao istorijat nastanka „Amnezije“, otkud to da je on postao najpopularnije delo Andronika kod publike koja govori ex-jugoslovenski jezik bilo koje varijante?

Ajmo jedno po jedno. „Superjunak s problemom sa pamćenjem“ je prvi album sa ovim junakom. Ovde se tačno vidi kako se razvija lik, kako polako poprima jasan oblik, kako se neke jasno vidljive greške u crtežu polako peglaju i nestaju svakim sledećim kadrom. Ovo je onaj bolni prvenac koji svi autori imaju, onaj koji ima par klimavih mesta, ali koji na mestu kupuje publiku i zavređuje nastavke. Od modernih stripova, barem u ovom aspektu, najviše podseća na „Order of the Stick“ –  crtež je daleko od savršenog, ali ima toliko mnogo potencijala da je nemoguće čitati ga, a ne smešiti se zadovoljno uvek.

Samim tim što je ovo album prvenac, priča teče nasumičnije, ali ovo se može pripisati i tome što je u pitanju geg-strip. Bitno je imati fiksne likove sa interesantnim karakteristikama, a „kanon“ će se graditi sam od sebe. Opet pominjem „Snupija“ – deca koja se motaju po svetu Čarlsa Šulca nemaju jasno definisan kontinuitet, barem dalje od ličnih osobina i „bubica.“ Autoru nije bilo bitno da li je Čarli Braun juče čuo tešku novost, prekjuče završio u vezi sa Lusi, a par dana pre toga izgubio bitnu utakmicu, bitno mu je da će iz broja u broj juriti za ragbi loptom i promašiti šut kada tu istu loptu Lusi pomeri. Isto to vidimo i ovde – dokle god Amnezija upada kod Dr. Zlog i odlazi zbunjen, nebitno je gde, kako, i na koji način će se to odviti na gro-planu.

Inspiracija, pak, je poduža priča. Andronik odlično barata pripovedanjem, i premda je ova priča fiktivna u svakom smislu te reči, deluje prizemno i prirodno. Ni u jednom trenutku se ne oseća višak reči, čak i sa nešto blažim forama. Tačno se vidi da je unet primetan trud u dijaloge, da nisu rađene „copy-paste“ obrade već izlizanih viceva i provala, kao što pojedini geg-stripovi na domaćem terenu rade. Originalnost je izdvojila „Amneziju“ i zavredila mu više od ovog jednog albuma.

Originalnost, treba pomenuti, koja je neke od najvećih autora Balkana navela da obrate pažnju na njega. Samo u ovom albumu paleta fan-arta je ogromna. Dodatne ilustracije su za Andronikov album prvenac radili Bane Kerac (da, TAJ Bane Kerac), Predrag Ikonić, Damjan Mihajlov, Goran Sudžuka, Hajra Helać, Darko Macan (da, TAJ Darko Macan), Marko Stojanović (da, TAJ Marko Stojanović), Mihajlo Dimitrovski (da, TAJ TheMičo), Srđan Nikolić Peka, Miroslav Slipčević Mimi, Tihomir Tikulin Tico, Mijat Mijatović, Milorad Vicanović Maza (na dvaput), Zdravko Girov i Denis Dupanović. Maltene cela bivša Juga! A valja reći i da je Darko Macan delimično učestvovao na jednom od stripova ovde, kao i to da je Marko Stojanović pisao predgovor. Ova druga činjenica ne stoji džabe, pošto na koricama Andronik ponosno ističe da je sada davne devete Balkanske smotre mladih strip autora osvojio memorijalnu plaketu za najbolji strip scenario. Dakle, Amnezija je svojom originalnošću prikupio prilično opaki klub obožavalaca kojima je deveta umetnost profesija.

A nedostatak stopala? Pa, to ulazi u priču o poreklu Amnezije, o čemu će biti reči u narednom tekstu. Pregurasmo prve korake, zaboravismo ionako zaboravne mane i zakoračismo u smehotresni svet Filipa Andronika i njegovog simpatičnog junaka.

Možda se pak superjunak sa velikim „A“ na grudima uvredi što nisam mnogo pričao o njemu samom, ali nema veze. Ionako će da zaboravi ovo nakon što ga pročita.

Prethodni tekst
Sledeći tekst
Ivan Veljković
Ivan Veljković
Misli o stripu, pokatkad i filmu, bačene na digitalni papir i puštene u etar.