Lutanja, posrtanja i kockanja
Bez karata u rukama,
Igra sa mladim godinama,
Hvalisav ulog,
A život sudija strog.
Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.
Umjesto kući na proplanak svraćao
Jutra čekao, novom se danu radovao
I začuo kroz guste krošnje vjetra fijuk,
Glasom znanca huk:
„Vidjel sinoć išta osim moći svoje?
Pogledaj u krvave dlane
I ne od čaše polomljene
Nit od srče oko stola,
Već od teškog žuljevitog rada!“
Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.
Laže povjetarac i krošnja laže,
Snagom se vrijeme zaustaviti može,
Čovjek se rađa da uživa,
I da bira snove koje če da sniva.
Ljubio sam i srce u zalog ostavljao,
Za kaznu u birtije odlazio,
Kao žene mjenjao,
Noći trošio mladost rasipao.
Godine mi lice isušile,
Niz staračka leđa kiša se obrušila
A vjetrina šiba da tijelo povija,
Da se sklonim,
Starost mi korake sakrila,
Zbogom mojim
U ništa rasutim godinama!
Misao uz pjesmu
NIJE LAKO ČOVJEK BITI
Teško je da teže ne može biti, sita ugostiti, pijanca riječima otrijeznitii, neradnom imanje sagraditi, teško je iza takvih ljudi stati!
