Marko Matić

23 OBJAVE0 KOMENTARA
Podrinjac po rođenju. Na školovanju u “velikom gradu“, prepušten kolotečini opasnog sveta. Uz to i poeta, večito sanjarskih vizija o boljem sutra, koje će sigurno doći kada svane dan i kada se svi probude iz košmarne sadašnjosti. Nadahnut idealom iskonske lepote i savršene ljubavi u večnoj potrazi za Ishodištem smisla.
Igrali se konji vrani – Marko Matić
Igrali se vrani konji
pokraj starog Dvorskog parka,
pa u mesto skakutali
da Srbiju spasu mraka.
Svi u kasu, po vrstama,
iza svojih dičnih vođa,
priklonili mudre glave
ispred ždrepca usnatoga.
Ždrebac...
Marko Matić: Bezvremeni beskraj
Živim u bezvremenu
carstvu zabluda
i obesnih boja
koje se bez ikakvog
reda i kroja
razlivaju kao akvarel
po belini platna.Živim u beskraju
koji obuhvata
sve one gradove
i zemlje nestvarne
o kojima putnici
sumnjivih...
Obnova – Marko Matić
Po pustim ulicama našeg grada
vetar se dokono igra snegom,
a po kućama se okupili ljudi
zbijeni uz peći,
sa vrućim vinom u rukama,
kao prinosom svoje krvi
na žrtvenik...
II – Marko Matić
Misterijo pod hitrim prstima
uzimaš mi radost iz očiju
i odvlačiš u slomljena rebra
i tek što sam oči izgubio
u vihoru
na ranjenoj zemlji
odnese mi i dušu
i razum
jedan...
I – Marko Matić
Smejmo se sopstvenom strahu od života
po ulicama natopljenim krvlju
podignimo barjake
visoko
visoko
iznad odrubljenih glava
i prelomljenih kostiju jaganjaca
naš je život
u ljusci jajeta
u klepetu zvona
i zvižduku kose
posle čijeg...
Vreme – Marko Matić
Vreme me vuče
u mračni bezdan
da ovrmeni
bezvremenost misli
i odnese sa sobom
u vir pogubnosti
kao davljenik hvatam se za oblake
i pružam ruke da dotaknem Nebo
koje mi otresa...
Šoah – Marko Matić
U vozovima bez reda
voze se milioni,
u bezbrojnim vagonima
sa znakom drevnog carstva,
sa znakom sramote i poniženja
vozi se smrt.
Gde si Gospode?
Da li si naizad napustio
narod Izrailja
posle...
Zaborav – Marko Matić
Mislio sam da sam te zaboravio
ili sam to želeo
ali proklete zvezde
previše liče
na sjaj u tvojim očima
i vraćaju te u moje pesme
koje nisu ništa drugo
do...
Marko Matić – Imaginarna realnost
Svet nestaje pred mojim očima
sve je magla
sve je ništavilo
drveće mi pruža hladne grane
al' plodove
davno usahnule
oduvao vetar prolaznosti
širim ruke da osetim život
da dodirnem grane
koje mi...
Neznanka – Marko Matić
Veruješ li prelepa neznanko
da te mogu zavoleti tako silno
kako te niko nije voleo,
tako silno, da ćeš shvatiti
da pesnici ljube jače od svih varalica.
Veruješ li...
Radujte se smrti – Marko Matić
Radujte se smrti
odbegli od sveta
odbegli od ljudi
sa glavama strtim
veliki i silni
radujte se smrti
mali i ništavni
robovi i zveri
koji ste odbacili
sve ljudsko u sebi
jer ste se...
Leto – Marko Matić
To leto je mirisalo na gitare i pesmu,
a pod prstima se osećao lepljivi prah ljubavi
koji je donosilo proleće naših mladosti
teške tek petnaestak godina,
tog leta...
Greh – Marko Matić
O zar sam te večeri morao krenuti
sokakom tamnim u noć beskrajnu,
u noć hladnu i očajnu
gde provejava greh i smrt?
A da sam samo prethodnog jutra
krenuo...
Umetnici – Marko Matić
Jesu li ti još dosadni dani
u prostranom ateljeu
izvajanom od stida i zvevda?
Jesi li još uvek nežna i meka,
opijena mirisom boja
i razigrana u svojoj nagoti,
patrijarhalna...