Tode Nikoletić (Eleni Zečevic): Budi na pravoj strani

Negde postoji neko
ko čeka lepe vesti.
Možda je sada daleko,
možda se nećete sresti.

Pošalji po vetru reči,
on će ih šapatom dati.
Patnju može da spreči
dobrota kad neko pati.

Nemoj želje da štediš
ni kada udarce primaš.
Pokaži svetu da vrediš,
pokaži srce da imaš.

Budi na pravoj strani,
vetru ljubavi dodaj.
I kad te mržnja rani,
uspravnog čela hodaj.

Negde ti neko traži
malo iz srca volje.
Rečju ga lepom osnaži
i veruj – biće mu bolje.

Pošalji po ptici nadu
na neku tajnu adresu,
kad se snovi iskradu
da tvoju nežnost odnesu.

Nemoj želje da štediš
ni kada udarce primaš.
Pokaži svetu da vrediš,
pokaži da srce imaš.

Budi na pravoj strani,
vetru ljubavi dodaj.
I kad te mržnja rani,
uspravnog čela hodaj.

Tode Nikoletić
Tode Nikoletić
Ko sam zapravo ja? Pesnik? Sanjar? Putopisac? Snohvatač? Mali svitac čiji sjaj obasjava one koji vole, one koji rastu do deteta, One koji imaju krila da lete u bezgranično, i oči da vide beskonačno. Ili sam možda mornar bez mora, i gusar bez broda. Nešto kao Petar Pan nasukan u ravnici Panonije. Ko zna!? Verovatno sam kralj bez kraljevstva, Princ bez mača. Obućar koji popravlja svet. Marioneta čije konce pokreće zvezda. Pastir koji skuplja mirise šume u frulu I pretvara ih u zvuke. Možda sam… Možda sam… Biće ipak da sam samo obično DETE.