Ne možeš čuti moju tišinu, ni moje misli prisvojiti.
No možeš doći u moju blizinu, skupa možemo disati, riječi izmjeniti.
Ako se dovoljno potrudiš razumjeti, ako ti polako objesnim sebe,
možeš otkriti ljepotu daljina i čuti kako šumore breze.
Srce tvoje ne kuca isto kao moje, razlika je u protoku krvi,
ni jedna rijeka virom nije ista dok ušću žuri,
al’ je rijeka od kapi vode što kamenje ljubi
odraz neba i sjene nagnutog drveća što žudnjom dodira grli.
Ne možeš čuti moje misli tek iščitati ih s moga lica
ako mi priđeš i uložiš trud shvatit ćeš poantu svega.
Ni jedna zraka svjetla nije ista kad u susret zemlji krene
iz ishodišta…
