fbpx
spot_img

Anđelko Zablaćanski: Bez odjeka

Vrisnuo bih dok još imam snage
Da iz bola pouke izvučem
Da sve patnje upregnem k’o rage
I u vrisku do gola se svučem.

Vrisnuo bih – ali ko će čuti
U toj vrevi bezrazložnih reči
Zato ćutim – a znam gde su puti
Ovom jadu što se na me beči.

Taj vrisak će ostati u meni
Da u duši tišinom odzvanja
U talasu čežnje što se peni
I u nadi neveštoj da sanja.

I sve tako izbledeće slike
Ispred praga na otarku snova
Ili, možda, žudnje prevelike
U mislima samo razbacana slova.

Anđelko Zablaćanski
Anđelko Zablaćanski
Pesnik, aforističar i prozni pisac, rođen je 1959. godine u Glušcima kod Bogatića u Mačvi. Piše od rane mladosti i dosad je objavio sedam knjiga. Pesme su mu prevedene na ruski i bugarski, aforizmi na makedonski, a i on prevodi sa ruskog jezika. Živi u Glušcima.