fbpx
spot_img

Boris Petrović: Godišnja doba

Dvanaestero moje djece čini četiri porodice,
po tri člana svaka broji i svaka vas mnogo voli.
Prva nosi razno cvjeće, Sunce, radost i proljeće.
Druga duge tople dane, naočare i sandale.
Treća neki list u kosi, školsku graju i list rosni.
Četvrta je to se zna hladna, bijela, zabavna.
Poslušajte sada vi šta vam kažu oni svi!

Proljeće
Mene vole djeca sva, radostan sam zato ja.
Proljeće je moje ime, svi me vole, svi se dive.
Dajem cvijeće i ptičice, dajem Sunce i grančice,
sve uživaj sve se budi – zato mi i voli ljudi.

Ljeto

E baš mene vole više, ja im dajem sve što treba,
Sunce, vode i naravno, omiljenog, sladoleda.
Ljeto – znaj je moje ime.
Svi me vole – svi se dive.

Jesen

Vjerujte mi nije tako to što kažete sada vi,
ja sam žuta, ja sam lijepa kao listić jesenji.
Ja plodove razne dajem i slatkoga voća svog,
ja sam divna teta jesen svi me vole baš zbog tog.

Zima
Slušam samo šta pričate i čudom se čudim ja.
Djeca vole samo nju – jednu jedinu.
Ja sam zima – nosim snijeg prekrila sam čitav brijeg,
sva okolna ova polja bijele se od snijega moga.
Novu godinu i praznike ja obojim u bijelo,
da nam ljepše izgleda i grad a i selo.

godišnja doba

Prethodni tekstSveska Kasije Nešović
Sledeći tekstKarikatura dana
Boris Petrović
Rođen 1989. godine u Banjoj Luci. Profesor razredne nastave, zaposlen u Osnovnoj školi „Milan Rakić”. Prvu knjigu „Zavičajni muk“ izdaje 2016. godine. Dobitnik mnogih nagrada za prozu u kategoriji do 30 godina. Posebno izdvaja priznanje za prvo mjesto Devetog međunarodnog festivala za književnost „Duško Trifunović“, kao i učešće na međunarodnom takmičenju „U čast učitelju“, na kojem je nagrađen „Priznanjem za doprinos razvoju vaspitanja, obrazovanja, nauke i kulture“. Godine 2017. godine snimio audio izdanje knjige „Zavičajni muk“ u Biblioteci za slijepa i slabovida lica Republike Srpske. Objavljivao na portalima o književnosti, u zbornicima radova, kao i u dnevnim novinama u Republici Srpskoj.