vrijeme je došlo potom
da dignu se jedra i sidra;
vjetar je povoljan za put
i srce mi već titra
pred plovidbu morem sinjim,
pred put u nepoznato;
kad krila mi skresaše mačem
pučina dočeka me prepoznato
od oluja prijašnjih mnogih
kad vukli smo jedra po dnu,
noću tražili svjetionik,
a danom se predavali snu..
čeličnim rukama me podiže
i odignu od zemlje tvrde,
na valovima barku ponese
do slomljenih srca utvrde..
Branka Popić: ***
