Ja sam umrla davno!
Niste znali?
Toga dana
Nisu izlazile novine.
Ova što se polako
Na polomljenim nogama
Vuče kroz život,
To nisam ja.
Šunja se ona tako
Od juče do sjutra
Pokaže ponekad
Nešto nalik osmjehu,
Ne vjeruje rumenom jutru,
Najbolje razumije noć
Prazan pogled
Putuje tamom.
Ona nema više
Slanih jezera
Presušili su davno,
Nema ni srca
U koje bi se
Zario nož zlobe,
Ne razlikuje
Nadu od tuge,
Njoj je svejedno,
Ona je samo sjenka.
A ja?
Ja sam pjevala pjesme,
Trčala stazama života
Gazila trnje bola
Sadila ruže prkosa
Nisam žalila juče,
Radosno čekala sjutra,
Osmjehom
Razgrtala sivilo neba
I krotila vjetrove,
Moja je svitanja
Sunce pretakalo
Zlatnim rukama,
Mjesec mi je bio drug,
Pratio vjerno
Putevima sumnje.
Ponekad bi se biseri
Kotrljali licem
Kad bih dobila
Šamare zablude.
U srce mi se
Zari nož zlobe,
Krvarilo je dugo.
Očekivanja me ostaviše.
Postah samo sjenka.
