U masi cvijetova nje nema
ona je drugačija nije svačija
Samo je nečija-
ona pripada onom ko je nađe
i prisvoji, i čuva kad vjetar duva
Ne boji se smrti nego života
Života u samoći i hladnoći
A često je sama, k’o dama
Negdje daleko živi
u svome dvorcu, u odajama svojim
Kada ode u divnu smrt
čeka je sloboda i društvo
Latice nošene vjetrom u nebo
plesaće svoj ples
Konačno svoj ples smrti, ples slobode
