Badnji dan je.
Pobjegle pjegice sa našeg sunca ,
januar snijegom piše baladu ,
zemlju paperjastim pahuljama krsti .
Ustani dragi!
Draga te čeka .
Umijesila pogaču …
Ruke joj pune slame i žita ,
Zebu joj prsti .
Ustani moj vitlejemski pastiru ,
prije zore probudi sina,
da založimo badnjake u badnjedanskoj noći ,
ugledaj se na starog Justina.
Da budni čekamo kad će Božić doći,
Jutrom poljubimo našeg mladog Hrista
sa blagoslovom u duši ,
na usnama kapi rujnog vina,
gledamo kako nam novo sunce cvjeta
da nam se usne MirBože.
i grudi drhte od Vaistine .
Na mnogaja ljeta …
