Sjedila je u svojoj haljini od suza,
Graničila sa besmislenim marginama.
Čekala je par aplauza
Bizarnim, neproživljenim godinama.
Sjedila je u crnoj stolici,
Bez potpore i naslona.
Gubila se u kozmičkoj brojci,
Bivajući samo šablona.
Šamarajući svoje ožiljke,
Sjedila je na rubu duševnog polukruga.
Brojeći vlastite kazaljke,
Sjedila je kontesa tuga.
